BOTANIČKA STAZA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE
Biljke su uvijek tu oko nas, u većem ili manjem broju, a ponekad se iznenadimo mjestima gdje možemo naći različite vrste biljaka tijekom cijele godine. Šetnjom našom botaničkom stazom upoznat ćete sklad i suživot različitih vrsta i njihov međusobni utjecaj na očuvanje tla, vode, zraka i život ljudi.
šafran (Crocus sp.)
Republiku Hrvatsku odlikuje velika bioraznolikost s oko 5500 različitih biljaka koje rastu na malom području. Raznolikost reljefa i klime utjecala je na veliki broj vrsta od kojih je oko 10% endema. Zato je naša zemlja jedna od najbogatijih europskih zemalja.
Sisačko-moslavačka županiju karakterizira bogatstvo i raznolikost staništa, a čak 15 staništa je ugroženo i zaštićeno. Brojne biljne vrste ovise o očuvanju tih staništa. Najugroženija su močvarna, vlažna, cretna i travnjačka staništa. Klimatske promjene i negativni antropogeni utjecaji dodatno ugrožavaju očuvanje bioraznolikosti.
Očuvanje bioraznolikosti travnjačkih staništa ovisi o održivom korištenju – tradicionalnom stočarenju, ispaši stokom i košnja livada.
Laganom šetnjom našom botaničkom stazom upoznate ćete karakteristične vrste, njihova svojstva i značaj za život ljudi.
Za lakše praćenje informacija ponovit ćemo znanje koje imamo o biljkama:
STANIŠTE je područje na kojem žive određene vrste biljaka, životinja i drugih organizama.
FLORA (po božici Flori) ili cvjetana, skupni naziv za sve biljne svojte (vrste, rodove, porodice) nekoga područja ili Zemlje u cjelini.
BILJKE su višestanični organizmi sa staničnom jezgrom kojima je svojstvena autotrofna prehrana (same grade svoje tijelo fotosintezom).
DROGA su isušene tvari, proizvodi biljnoga, životinjskoga i mineralnoga podrijetla namijenjeni u prvome redu izradbi lijekova, a zatim začina te u tehničke svrhe.
BOTANIKA obuhvaća granu biologije koja se bavi proučavanjem biljaka.
SISTEMATIKA je grana biologije koja proučava raznolikost organizama i njihovu međusobnu povezanost te ih svrstava u odgovarajuće srodstvene skupine.
TAKSONOMIJA je grana biologije koja se bavi identifikacijom, klasifikacijom i nomenklaturom današnjih (recentnih) te izumrlih (fosilnih) organizama.
BIORAZNOLIKOST je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.
GOLOSJEMENJAČE su biljke koje sjeme stvaraju iz sjemenih zametaka koji se nalaze otvoreno na plodnim listovima.
KRITOSJEMENJAČE su biljke, koje se smatraju najsavršenijim suvremenim tipom biljne organizacije. Imaju dvospolne cvjetove koji se oprašuju kukcima. Plod se stvara u zatvorenoj plodnici.
JEDNOSUPNICE su biljke kojima klica ima samo jednu supku.
DVOSUPNICE su biljke koje stvaraju sjemenku s dvije supke iz kojih razvija prva dva lista na klici.
MORFOLOGIJA je grana biologije koja proučava oblik i građu biljnih i životinjskih organizama.
Sambucus nigra
Bazga, crna zova – lat. Sambucus nigra
Grm ili nisko drvo iz por. kozokrvnica Caprifoliaceae. Stabljika bazge ima izraženu bijelu srčiku. U lipnju i srpnju cvjeta blijedožutim cvjetovima, iz kojih se razvijaju sitne crne bobe. Raširena je u velikom dijelu Europe. Raste na svježijim i humusnim tlima mnogih naših šuma. Dobro popravlja tlo. Upotrebljava se u pučkom ljekarništvu. Crvena bazga Sambucus racemosa raste u području gorskih i planinskih šuma sjeverne polutke. U nas je ima u bukovim i jelovim šumama, pa i iznad njihova područja. Drvo bazge upotrebljava se za sitne tokarske i rezbarske radove, a drvo panja za izradbu lula. Cvjetovi sadrže eterična ulja i glikozide, služe za pripravu sokova i sirupa. Plodovi se koriste za pripravu sirupa, pekmeza i vina te za bojenje vina.
Citiranje: bazga, crna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Juniperus communis
Borovica (Juniperus) obuhvaća rod grmolikih, rjeđe drvolikih četinjača, s igličastim ili ljuskastim listovima, s dvodomnim, rjeđe jednodomnim cvjetovima u pazušcima listova. Muški cvjetovi imaju oblik resa, a ženski su sastavljeni od većeg broja ljuskastih listića, od kojih najgornji nose po 1 do 2 sjemena zametka. Nakon oplodnje, koja se obavlja tek godinu dana nakon oprašivanja, razviju se mesnati češeri u obliku boba, u kojima se nalaze sjemenke.
Obična borovica (Juniperus communis) raširena je po cijeloj Europi, sjevernoj Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi; u Hrvatskoj se često susreće na pašnjacima i prorijeđenim šumama. Otporna biljka s bodljikavim igličastim listovima u pršljenima do 9 mm , ima debele bobe koje dozrijevaju tek u drugoj ili trećoj godini. Bobe se upotrebljavaju u tradicionalnoj medicine, a služe i kao začin, za aromatizaciju alkolholnih pića i za proizvodnju eteričnih ulja.
Od ostalih vrsta poznate su smrika ili smrič Juniperus oxycedrus, raširena u Sredozemlju; vrlo je izdržljiva, raste i na jače degradiranom tlu; iz zrelih, tamnocrvenih boba dobiva se eterično ulje i rakija smrekovača. Pukinja Juniperus macrocarpa, raste u primorskim krajevima, često makijama; od plodova pukinje priređuje se alkoholno piće; klečica (Juniperus nana), nizak grm planinskih područja važan je zbog zaštite tla.
Citiranje:
borovica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Božikovina, trnovita božikovina (Ilex aquifolium L.)
Ilex aquifolium
Zimzeleni grm ili niže stablo iz istoimene porodice božikovina (Aquifoliaceae). Naraste oko 5 metara visine, krošnja je piramidalna. Korijenov sustav je jak i razgranat. Mlada kora je tanka, glatka, tamnozelena, potom srebrnastosiva, a u starosti postane tamnosiva i raspucana. Listovi su naizmjenični, jajastog oblika, dugi 4-8 cm, široki 3-4 cm, kožasti, goli, na licu sjajni i tamnozelene boje, na naličju svjetliji i bez sjaja, nalaze se na kratkoj dršci. Mladi listovi su jako bodljikavo nazubljeni dok su stariji i u gornjem dijelu manje bodljasti ili cjelovitog ruba. Vršni pupovi su uskočunjasti, imaju 1-2 vrha, postrani su jajasti, ušiljeni, ljuske su zelene ili tamno crvenosmeđe. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, muški i ženski cvjetovi nalaze se na zasebnim biljkama. Cvatu u svibnju i lipnju. Ima sjajno crvene bobice veličine graška koje sazrijevaju krajem jeseni i ostaju na biljci sve do proljeća ili dok ih ptice ne pojedu. Svaka bobica sadrži 4-5 ovalnih, tvrdih sjemenki.
Stanište božikovine su prostori Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim grupama na suhim do vlažnim osrednje plodnim, bazičnim, pjeskovitim i kamenitim, glinenastim tlima s humusom, staništa su joj šume, rubovi šuma gorskih područja, kod nas je ima u većim skupinama u Gorskom kotaru. Zbog masovne upotrebe u pučkim običajima, za izradu vijenaca i za dekorativne potrebe božikovina je danas u Hrvatskoj rijetka biljna vrsta, smatra se ugroženom i strogo je zaštićena vrsta.[1]
Izvor: Božikovina https://www.plantea.com.hr/bozikovina
Ciklama, klobučac ili križalina (Cyclamen purpurascens) priprada biljnom rodu s približno 20 vrsta trajnica s podzemnim gomoljem i srcolikim listovima na dugim peteljkama; podrijetlom s Bliskog istoka te iz južne i srednje Europe. Danas su raširene u mediteranskim zemljama. Cvjetovi su crveni, ružičasti ili bijeli, imaju kratku zvonastu cijev i pet duljih unatrag zavinutih režnjeva. Plod je tobolac, koji se otvara s pet zaklopaca.
Naše su autohtone vrste obična ciklama (Cyclamen purpurascens) u brdskim šumama kopnenih krajeva, a napuljska ciklama (Cyclamen hederifolium) i primorska ciklama (Cyclamen repandum) rastu u primorskim šumama. Kao sobna lončanica često se uzgaja perzijska ciklama (Cyclamen persicum).
Različite vrste cvatu u različita doba godine, većinom ili u proljeće ili u jesen, dok su tijekom najtoplijih mjeseci u fazi dormancije. Naša obična ciklama cvate krajem ljeta i najavljuje dolazak jeseni, a svojom ružičastom bojom cvjetova ukrašava naše listopadne šume.
Citiranje:
ciklama. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025.
Drijen Cornus mas priprada porodici dvosupnica s 10 rodova te preko 100 vrsta, a rod drijenova obuhvaća oko 50 vrsta uglavnom drveća i grmova. Biljku karakterizira nerazdijeljen list i pravilni cvjetovi skupljeni u cvatove. Drijen cvate rano u proljeće žutim cvjetovima, a krajem ljeta krase ga jestivi, duguljasti, skrletnocrvenim plodovima drenjinama. Od plodova se prave napitci I pekmezi koji zadržavaju intenzivnu crvenu boju. Spororastuća vrsta ima tvrdo koje se koristilo u stolarstvu i za rezbarenje.
Dud Morus nigra je listopadno drvo s nazubljenim ili pilastim listovima i jednodomnim ili dvodomnim cvjetovima u kratkim i gustim resama. Od čitavih ženskih cvatova razvija se mesnati skupni plod, dudinja ili murva. U nas se uzgajaju bijeli dud Morus alba i crveni dud Morus rubra. Od dudinja se peče rakija (dudovača), a od dudinja crnoga duda priređuje se sirup, koji se upotrebljava u ljekarništvu. Dudovo drvo je čvrsto I koristilo se u stolarstvu, a od bijeli dud se uzgajao zbog proizvodnje svile jer list bijelog duda služi kao hrana gusjenicama dudova svilca.
Citiranje:
dud. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025.
Dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.) je proljetnica koja se zbog boje i građe cvjetova često u narodu zamjenjuje i krivo naziva zumbulom. U prirodi nastanjuje različite tipove šuma (hrastove, grabove, bukove i jelove), ali se često koristi i u hortikulturi pa postoji puno kultivara različitih boja i oblika cvjetova.
Đurđica (Convallaria majalis L.) nije proljetnica u pravom smislu riječi jer cvjeta tek u svibnju i lipnju. Zbog svojih zvonolikih cvjetova ugodnog mirisa uzgaja se u vrtovima, ali i bere za buketiće. Njezino se komercijalno sakupljanje nadzire.
Cijela biljka je otrovna, a neiskusan berač može ju zamijeniti za medvjeđi luk.
Symphytum officinale
Gavez, lat. Symphytum officinale, priprada rodus približno 35 vrsta zeljastih trajnica. Cvjetovi modre ili purpurnocrvene boje skupljeni su u cvat. Prirodno je raširen po vlažnim staništima umjerene klime sjeverne hemisfere. U narodnoj medicini rabi se crni gavez Symphytum officinale zbog ljekovita korijena za zacjeljivanje rana, kod krvarenja, proljeva i dr. jer sadržava mnoge djelatne tvari (tanine, alantoin, inulin, kolin, triterpene i alkaloide). Sabire se u proljeće ili u jesen. U RH rastu još čvorasti gavez Symphytum tuberosum i u primorju gomoljasti gavez Symphytum bulbosum. Medonosna je biljka.
Hypericum perforatum
Gospina trava ili kantarion (Hypericum perforatum), 30 do 60 cm visoka trajna zelen iz porodice pljuskavica Hypericaceae, s nasuprotnim listovima na kojima se, gledano prema svjetlu, vide mnogobrojne prozirne točkice (uljne žlijezde). Žuti cvjetovi s mnogo prašnika smješteni su u vršnom cvatu.
U umjerenom pojasu vrlo je raširena. Raste najčešće na zapuštenim travnjacima i uz šumske rubove. U nas česta.
Odavno je poznata kao ljekovita, a u pučkoj medicini mnogo se upotrebljava, osobito uljni ekstrakt iz cvjetova, za zarašćivanje rana i opeklina.
Grab Carpinus betulus je niže listopadno drvo. Pripada rodu grabova koji su rašireni isključivo u umjerenom pojasu sjeverne polutke (istočni dio Azije, atlantska Sjeverna Amerika i Europa) s oko 20 vrsta. U Europi samoniklo dolaze samo obični grab Carpinus betulus i bijeli grab Carpinus orientalis.
Obični je grab 20 do 30 m visoko drvo svijetlosive kore, srednje, zapadne i južne Europe. Kod nas se pojavljuje najčešće u mješovitim sastojinama s hrastom kitnjakom u zajednici Querceto-Carpinetum i s hrastom lužnjakom u zajednici Carpineto–Quercetum roburis. Njegovo svijetlo, gusto, tvrdo i teško drvo upotrebljava se u stolarstvu i kao ogrjevno drvo.
Bijeli grab (bjelograbić) je omanje (većinom do 10 m, rijetko 15 m visoko) drvo, rašireno u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. U Hrvatskoj čini u submediteranskim krškim područjima posebne tipove listopadnih šuma i šikara.
Quercus petraea
Hrast kitnjak (Quercus petraea) je listopadno stablo iz porodice bukva (Fagaceae). Stablo naraste do 40 metara visine tvoreći bogato razgranatu, gustu i pravilnu krošnju. Korijenov sustav je dobro razvijen, s jakim središnjim korijenom. Deblo je promjera do 3 metra, kora je debela do 2 cm, sivosmeđa, plitko uzdužno raspucana. Pupoljci su dugi do 8 mm, imaju ušiljene ljuske. Listovi su naizmjenični, jednostavni, veliki 7-12 cm, nesimetrično urezanog ruba, širi su u gornjoj trećini, vrh im je tup, obje strane su gole, nalaze se na golim peteljkama dugim 2-4 cm. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni. Muški cvjetovi skupljeni su u rese dugih do 6 cm, sadrže pet prašnika i sjedeći su. Ženski cvjetovi rastu su pojedinačni ili po 2-5 u skupinama u pazušcima listova na ovogodišnjim izbojima. Cvate u svibnju. Plod je žir koji je plitko obavijen kapicom i nema peteljku, izduženo jajast, dug 1,5-4 cm, debeo 1-2,5 cm. Stoji na kratkoj peteljci ili je sjedeći, a često se nekoliko žireva drži zajedno. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Rasprostranjen je na području srednje i južne Europe, te zapadne Azije. Raste u brdskoplaninskim područjima, često zajedno uz obični grab, pitomi kesten ili bukvu. Raste od nizina do 1300 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom koje brzo klija. Skromnih je zahtjeva prema staništu, odgovaraju mu svježa zemljišta, slabije uspijeva na tlu kisele reakcije.
Izvor: Hrast kitnjak https://www.plantea.com.hr/hrast-kitnjak
Primula vulgaris
Jaglac, rani jaglac, jagorčevina ili jagorčika, (Primula vulgaris)
Jaglac (Primula), rod trajnih zeleni iz porodice jaglaca (Primulaceae) s više od 500 vrsta raširenih pretežito u sjev. umjerenom pojasu Zemlje, s rijetkim iznimkama u tropskome i jednom vrstom u umjerenom području Južne Amerike. Jednostavni listovi skupljeni su u prizemnu ružicu, a cvjetovi sa sulatičnim vjenčićem žuti su, crveni ili ljubičasti, iznimno bijeli.
Zbog lijepih cvjetova mnoge se vrste uzgajaju kao sobne lončanice (npr. Primula obconica, Primula malacoides) ili vrtne biljke (npr. Primula denticulata, Primula acaulis i dr.). Neke se vrste, npr. Primula veris (Primula officinalis), rabe u ljekarništvu (Radix Primulae, Flores Primulae) za liječenje kašlja, bronhitisa, hripavca.
U Hrvatskoj raste desetak vrsta. Najčešći je rani jaglac (Primula vulgaris), koji raste u listopadnim šumama, šikarama i na travnjacima, os. uz rubove šuma. Endemičan je Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana), planinska biljka iz pukotina stijena i polica u Hrvatskoj (Klek, Velebit) i u Hercegovini (Velež, Vran, Prenj, Čabulja, Čvrsnica, Plasa, Visočica).
Citiranje:
jaglac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Jasen Fraxinus
Rod bjelogoričnoga drveća, rjeđe grmlja, iz por. maslina Oleaceae. Obuhvaća više od 80 vrsta koje su podijeljene u dva podroda: bijeli Fraxinus i crni Ornus. Raširen je pretežno u umjerenim područjima sjeverne polutke. Vrste jasena imaju krupne, crne, sive ili smeđe, gole ili prstenaste pupove smještene nasuprotno u parovima. Listovi su neparno perasti, nasuprotni, iznimno jednostavni, bez palistića. Cvjetovi su jednospolni ili dvospolni, skupljeni u guste ili rahle, metličaste ili grozdaste cvatove, smještene vršno ili postrano. Plod je jednosjemena okriljena perutka (oraščić), koja se širi vjetrom.
U Hrvatskoj samoniklo rastu 3 vrste: crni jasen Fraxinus ornus, s bijelim mirisnim cvjetovima, koji se pojavljuju nakon listanja, a karakterističan je za zimzelene, termofilne listopadne šume i šikare na bazičnim i neutralnim tlima našega krša; bijeli ili gorski jasen Fraxinus excelsior, s ljubičastocrvenim cvjetovima bez ocvijeća, dvospolnim ili samo muškim i hermafroditskim cvjetovima, drvo je mješovitih listopadnih šuma u šumskim zajednicama koje su se prilagodile dugotrajnu zadržavanju snijega ili obilnoj zračnoj vlazi; poljski ili lučki jasen Fraxinus angustifolia raste u šumama poplavnoga područja. U nas se sade i neke američke vrste jasena, npr. Fraxinus americana i Fraxinus pennsylvanica. – Jasenovina je krupno, prstenasto porozno drvo; bijel je žućkasta do crvenkastobijela, široka, srž svijetlosmeđa (starija stabla); drvo je srednje teško, tvrdo, vrlo čvrsto, elastično; upotrebljava se u stolarstvu, za tekstilne strojeve, držala, ručke, poljsko oruđe i strojeve, športske sprave, čamce, zrakoplove i dr.
Citiranje:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Javori (Aceraceae), por. listopadnoga, samo iznimno zimzelenog drveća, poludrveća i rjeđe grmlja, raširenoga po umjerenim i suptropskim klimatskim područjima sjeverne polutke. Prema broju zastupljenih vrsta smatra se da im je središte raširenosti u jugoistočnoj Aziji (Kina, Japan). Cvjetovi se razvijaju u vršnim ili pazušnim grozdastim ili paštitastim cvatovima, dijelom su jednospolni ili dvospolni, a dijelom se kod iste vrste razvijaju dvospolni i jednospolni cvjetovi. Porodici pripadaju 2 roda: Dipteronia i Acer, a u nas je raširen samo rod javor (Acer), koji obuhvaća više od 150 vrsta.
U našim mješovitim šumama uspijeva nekoliko vrsta javora, koji imaju vrlo vrijedno i cijenjeno drvo, kao npr. klen (Aceraceae campestre), gorski javor (Aceraceae pseudoplatanus), crni javor ili javor gluhač (Aceraceae obtusatum), mliječ (Aceraceae platanoides), žestilj (Aceraceae tataricum), planinski javor (Aceraceae heldreichii), maklen (Aceraceae monspessulanum).
– Javorovina je drvo gorskoga javora i javora mliječa, bakuljavo je (svijetlo obojene srži), rastresito porozno, bijele do žućkasto-bijele boje, fino, pravilne teksture i strukture, katkada nepravilne teksture (rebraste, cvjetaste, ikraste), sjajno. Upotrebljava se u stolarstvu (pokućstvo, parketi), u kolarstvu, za izradbu vagona, karoserija, za unutarnje uređenje brodova, za avionske propelere, u tokarstvu, rezbarstvu i za gradnju glazbenih instrumenata. Zarezivanjem kore američkih vrsta javora (Aceraceae saccharum i Aceraceae saccharinum) dobiva se slatki sok, koji je nekoć služio za proizvodnju šećera.
Citiranje:
javori. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025.
Asplenium scolopendrium
Jelenski jezik ili obični jelenjak ili (Asplenium scolopendrium) je zimzelena trajna biljka iz porodice slezenica (Aspleniaceae). Naraste do 50 cm visine i širine. Podanak je kratak, gusto prekriven ljuskama. Listovi su jednostavni, dugi do 80 cm, široki 3-7 cm, duguljasto kopljasti, ušiljeni, kožaste teksture, sjajni, cjelovitih rubova i malo valoviti, nalaze se na 10-20 cm dugim peteljkama koje su u osnovi prekrivene prekrivene smeđim ljuskastim dlačicama. Sorusi su smeđi, dugi 8-18 mm, nalaze se na naličju listova posloženi u nejednake ukošene paralelne redove, zrcalno posložene na obje polovice listova. Spore dozrijevaju u srpnju i kolovozu.
Rasprostranjena je na području južne, zapadne i srednje Europe. Raste pojedinačno ili u skupinama, staništa su mu sjenovita mjesta šuma, vrlo vlažna zemljišta iako podnosi i umjereno suha područja, od nizina do planinskog pojasa. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Potrebno je izbjegavati visoke temperature, ljeti je idealno držati na 10-13°C te obilnije zalijevati ali paziti da je zemlja dobro drenirana, dok je zimi u vrijeme mirovanja dovoljno držati zemlju blago vlažnom. Biljke koje se drže na sjenovitom mjestu su tamnih listova, dok one koje su povremeno na svijetlu više su svjetlije i žućkaste. Razmnožavanje se vrši dijeljenjem ili sporama kod izvorne vrste, stvoreni oblici razmnožavaju se lisnim peteljkama s rizomima.
Izvor: Jelenjak https://www.plantea.com.hr/jelenjak
Aesculus hippocastanum
Kesten, divlji (Aesculus hippocastanum)
Listopadno drvo iz por. Hippocastanaceae, visoko do 25 m, često uzgajano u drvoredima i parkovima. Ima dlanasto sastavljene listove, velike ljepljive pupove i uspravne stožaste cvatove. Raste samoniklo u jugoistočnom dijelu Balkanskoga poluotoka. Plod mu je bodljast tobolac s velikim smeđim sjemenkama. Drvo služi u stolariji i tokariji; kora i plod upotrebljavaju se u ljekarništvu.
Citiranje:
divlji kesten. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Castanea sativa
Kesten ili pitomi kesten (Castanea sativa), drvo, rjeđe grm iz porodice bukava (Fagaceae), visoko do 35 m, s duguljastim, razmjerno velikim listovima te jednospolnim cvjetovima; muški su cvjetovi skupljeni u cvatove (mace), a ženski stoje pri dnu muških maca pa je po nekoliko njih (većinom 2 do 3) obavijeno zajedničkim ovojem (kupulom). Iz tučka se razvijaju jestivi plodovi, koji ostaju zatvoreni u debeloj, bodljikavoj kupuli; ona se u zrelom stanju otvara najčešće sa 4 zaklopca.
Kesten je raširen po Sredozemlju, na Balkanu, u kavkaskim zemljama, sr. i zap. Europi te u umjerenim dijelovima Afrike, Azije i Sjeverne Amerike. U nas, na debelim, zakiseljenim tlima tvori mjestimično samonikle kestenove šume. Zbog hranjivih plodova kesten se uzgaja, prvenstveno u toplijim krajevima (»maroni« iz Lovrana u Istri). Kora, drvo i drugi dijelovi biljke sadrže trjeslovine; ekstrakt lišća primjenjuje se protiv kašlja hripavca i upala, a iz plodova se dobiva ulje, koje se primjenjuje u ljekarništvu.
Pitoma kestenovina upotrebljava se kao građevno, stolarsko, brodograđevno, tokarsko i rezbarsko, celulozno i taninsko drvo, te kao vinogradsko kolje.
Arum maculatum
Kozlac (Arum), rod trajnih zeleni s desetak vrsta iz por. kozlaca (Araceae). Jednospolni i jednodomni sitni cvjetovi bez ocvijeća skupljeni su u cvat (klip) koji je u cijelosti obavijen zelenkastim, bijelim ili ružičastim listom (tulac ili spatha). Ženski su cvjetovi smješteni pri dnu osi klipa, a muški iznad njih. Tulac je rubovima preklopljen i iznad muških cvjetova naglo sužen tako da zatvara donji dio klipa na kojem se nalaze cvjetići. Cijela je ta tvorevina specifična prilagodba kozlaca za oprašivanje s pomoću kukaca. U Hrvatskoj raste pet vrsta, od kojih je u kopnenom području najčešći obični kozlac (Arum maculatum), raširen u listopadnim šumama i šikarama. Plodovi su mu crvene bobe.
Nekada se koristio pri liječenju različitih bolesti, osobito upala sluznice. Danas se manje preporučuje, zbog otrovnosti svih, a napose podzemnih dijelova biljke. U primorju je čest talijanski kozlac (Arum italicum). Ostale su vrste u nas rijetke.
Citiranje: kozlac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Eupatorium cannabinum
Konopljuša ili divljika Eupatorium, biljni rod s približno 45 vrsta. Raširene su pretežito u tropskoj i suptropskoj Americi. U Europi raste nekoliko vrsta, a u nas samo Eupatorium cannabinum, pa se ime konopljuša najčešće odnosi na tu vrstu. To je 50 do 200 cm visoka trajnica s nasuprotnim, većinom dlanasto razdijeljenim listovima na 3 do 5 režnjeva. Sitni crvenkasti cvjetići nalaze se u malim cvjetnim glavicama skupljenima u sastavljenim cvatovima. Raste u vlažnim šumama, na rubovima travnjaka, uz potoke i rijeke. Cijela je biljka ljekovita, a bere se u doba cvatnje, suši i primjenjuje kao čaj. Potiče znojenje i mokrenje, izlučivanje žuči, pomaže kod kašlja, upale zubnog mesa i dr.
Kičica Centaurium, biljni rod s oko 50 vrsta jednogodišnjih i dvogodišnjih, rjeđe trajnih zeleni iz por. sirištara (Gentianaceae), koje su raširene u umjerenome, tropskom i suptropskom području. Imaju jednostavne nasuprotne listove, pravilne (aktinomorfne) dvospolne cvjetove s ružičastim, žutim, iznimno bijelim sulatičnim vjenčićem, koji ima produženu cijev. Prašnice prašnika smotane su nakon cvatnje u obliku zavojnice. Plodnica je nadrasla, a plod je tobolac s mnogo sjemenakâ.
U Hrvatskoj rastu vrste Centaurium maritimum, Centaurium pulchellum, Centaurium spicatum, Centaurium tenuiflorum, a najčešća, prava kičica (Centaurium erythraea, Centaurium umbellatum) već je u starom vijeku bila cijenjena kao ljekovita biljka. Skuplja se cijela biljka (Herba Centaurii), a služi za liječenje različitih, osobito želučanih bolesti. U narodu je poznata i pod nazivom tavzentroža (prema njemačkom Tausendguldenkraut).
Helleborus niger
Kukurijek ili velecvjetni kukurijek, lat. Helleborus niger je strogo zaštićena proljetnica koja se nalazi i u Crvenoj knjizi, zbog čega ju je zabranjeno brati. Velecvjetni kukurjek visine 20-30 cm ima tamne listove velike cvjetove bijele boje, u kojima se
nakon cvatnje razvijaju veliki mjehuri. Vrhovi latica mogu biti rumene ili zelene boje. Latinski naziv niger (crni) može ukazivati na boju korijena. Postoje dvije podvrste: H. niger niger i H. niger macranthus, koji ima veće cvjetove (do 9 cm promjera). U prirodi se H. niger niger uglavnom nalazi u planinskim I brdskim područjima u Švicarskoj, južnoj Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji.
Sve vrste roda kukurijeka (Helleborus) koje nisu zaštićene, nalaze se na popisu vrsta čije se komercijalno sakupljanje nadzire. Sve su vrste ovog roda potencijalno otrovne.
Tilia platyphyllos
Lipa (Tilia), rod drveća iz por. lipâ (Tiliaceae) s nesimetričnim, izmjenično poredanim listovima i pravilnim dvospolnim, žućkastobijelim, mirisnim cvjetovima skupljenima u paštitaste cvatove prirasle za zaliske. Rodu pripada oko 40 vrsta, koje su raširene po sjevernoj polukugli. U nas rastu kao samonikle i kultivirane biljke u velikom broju podvrsta, varijeteta i križanaca, ugl. 3 vrste: srebrnasta lipa (Tilia tomentosa), velelisna lipa (Tilia platyphyllos) i malolisna lipa (Tilia cordata).
Cvatovi velelisne i malolisne lipe upotrebljavaju se u ljekarništvu kao droga Flores Tiliae. Lipe su poznate i kao medonosne biljke (lipov med), a iz cvatova se priređuje čaj. Drvo, lipovina, upotrebljava se u rezbarstvu, tokarstvu, stolarstvu, kolarstvu, u proizvodnji furnira, za unutrašnje uređenje, intarzije, modele, kalupe, igračke, sanduke, kutije za cigarete, za izradbu glazbala (orgulje), u proizvodnji drvenjače. U tehn. se svrhe iskorištava i liko, a od drva se priređuje drveni ugljen.
Citiranje:
lipa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Lopuh Petasites rod s 20-ak vrsta trajnica sjeverne Zemljine polutke Ima prizemne listove i bezlisnu stabljiku (batvo), koja na vrhu nosi mnogobrojne glavice skupljene u sastavljeni cvat u obliku grozda ili metlice.
U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta. Najčešći je obični lopuh Petasites hybridus, Petasites officinalis koji raste na vlažnim obalama rijeka i potoka, pretežito u nižim položajima, dok je bijeli lopuh (Petasites albus) raširen u višim brdskim položajima, ponegdje s prethodnom vrstom. Planinski lopuh (Petasites paradoxus) rijetka je biljka nekih zajednica planinskih točila.
Ljubice (Violaceae), zeljaste ili drvenaste biljke s 20-ak rodova i približno 900 vrsta raširenih u tropskom, suptropskom i umjerenom pojasu. Imaju izmjenične ili nasuprotne listove različitih oblika. Cvjetovi su nepravilni, dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima. Plod je tobolac ili boba. Najveći je i najpoznatiji rod ljubica (Viola) s približno 400 vrsta.
U hrvatskoj je flori zastupljeno dvadesetak vrsta. Uz rubove šuma raste mirisava ljubica (Viola odorata); ugodno miriše pa se mnogo uzgaja. U listopadnim šumama česte su šumska ljubica (Viola reichenbachiana, Viola sylvestris) i rutava ljubica (Viola hirta), dok je pasja ljubica (Viola canina) raširena na kiselim travnjacima trave tvrdače i u vrištinama, a visoka ljubica (Viola elatior) rijetka je biljka vlažnih travnjaka u istočnoj Hrvatskoj. Endemična jadranska ljubica (Viola adriatica) značajna je biljka primorskih točila, a dvocvjetna ljubica (Viola biflora) raste u planinskim šumama i u klekovini planinskoga bora. Korovne su poljska ljubica (Viola arvensis) i maćuhica (Viola tricolor), dok je najpoznatija ukrasna vrtna maćuhica (Viola hortensis, Viola hybrida, Viola tricolor var. maxima) nastala križanjem nekoliko vrsta (Viola tricolor, Viola altaica i Viola lutea).
Citiranje:
ljubice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Majčina dušica Thymus ili timijan – biljni rod iz por. usnača, Lamiaceae. Listovi su im unakrsno nasuprotni, a cvjetovi imaju dvousnatu čašku i vjenčić. U nas raste desetak svojta, pretežito na suhim travnjacima Thymus pulegioides, Thymus longicaulis, Thymus praecox. Zapadnomediteranska vrsta Thymus vulgaris uzgaja se, a zbog sadržaja djelatnih tvari (eterično ulje, timol, karvakrol i dr.) primjenjuju u ljekarništvu za otapanje i lakše izlučivanje sluzi, za smirenje, kod bolesti želuca i dr., te kao začin.
Citiranje:
majčina dušica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Melissa officinalis
Matičnjak ili pčelinja metvica, limunka (Melissa officinalis) je zeljasta trajnica podrijetlom iz istočnog Sredozemlja. Uspravne jako razgranate stabljike, visine do 80 cm. Raste na rubovima šuma, uz živice i ograde. Jajoliki listovi dužine 3-5 cm smješteni su na dugim peteljkama nasuprotno, a rubovi su nazubljeni i malo dlakavi. Kada se protrljaju među prstima razviju ugodan miris po limunu. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima gornjih listova, skupljeni su u pršljenaste cvatove, žućkasto bijele, ružičaste do ljubičaste boje. Sadrži eterično ulje i druge djelatne tvari pa se kao ljekovita biljka upotrebljava od antičkog doba. Skupljaju se nadzemni dijelovi, listovi ili gornji dijelovi biljke s cvjetovima. Preporučuje se pri liječenju mnogih bolesti (živaca, želuca, srca i dr.), a primjenjuje se kao čaj, tinktura, ulje, liker ili kao oblog.
Allium ursinum
Medvjeđi luk divlji luk, srijemuž, sremuš, crijemuž, lat. Allium ursinum vrsta je samonikle jestive biljke roda Allium.
Biljka je srodna s lukom i češnjakom. Raste uglavnom u šumama Europe i u pojedinim dijelovima Azije, kao i u Sjevernoj Africi. Prirodno je rasprostranjen u kontinentalnoj Hrvatskoj, a raste u nizinama i u planinskom području, a cvate od 3 do 5 mjeseca. Visine između 20 i 40 centimetara dugih, šiljastih, eliptičnih listova koji se pri bazi lista sužavaju u peteljku. Cvat ima oblik poput štita, bijele boje. Lukovice su male i izduženog oblika. Lukovice su u rano proljeće česta hrana medvjedima. Nakon što sjemenke sazriju, nadzemni dio biljke odumire.
Cijela biljka je jestiva, ali neiskusni berači ju često ne razlikuju od otrovnih biljaka kao što su mrazovac, đurđica i čemerika. No, za razliku od njega nijedna od ovih biljaka nema miris na luk.
Mrazovac Colchicum, biljni rod sa 60-ak vrsta. To su zeljaste trajnice s podzemnim gomoljem i vrlo kratkom stabljikom. U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, od kojih je najčešći jesenski mrazovac Colchicum autumnale. Pripada skupini otrovnih ljekovitih biljaka. Raste na vlažnim travnjacima od nizinskih do planinskih područja kopnene Hrvatske. Cvate krajem ljeta cvjetovima sličnima šafranu. Ocvijeće im je suženo u dugu cijev u kojoj se, ispod površine tla, nalazi plodnica. U proljeće se pojavljuju listovi i plod, tobolac, na dršku ponešto iznad tla. Sjemenke imaju ljepljive bradavice pa se lako zalijepe za noge životinja i tako se šire. Sadrže vrlo otrovan alkaloid kolhicin, koji se mnogo rabio u genetici za izazivanje umjetnih mutacija biljaka.
Corylus avellana
Lijeska Corylus rod jednodomnih drvenastih listopadnih, uglavnom grmolikih biljaka. Obuhvaća 15 vrsta raširenih u Europi, Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji. Listovi su naizmjenični, jednostavni, većinom simetrični, krupni, s plojkama dvostruko nazubljenih rubova. Muški su cvjetovi skupljeni u visećim resama, koje se pojavljuju u jesen. Ženski su slični pupu, a u proljeće, za vrijeme cvjetanja, vire iz njih crvenkaste njuške. Plod je oraščić (lješnjak), obuhvaćen cjevastim ovojem od 2 lista. Lijeske se mogu naći u šumama I živicama. Najraširenije su vrste: obična lijeska Corylus avellana, istarska ili makedonska lijeska C. maxima, medvjeđa lijeska C. colurna. Plod lijeske, lješnjak, sadrži oko 50 do 60% ulja, oko 13% bjelančevina i oko 15% ugljikohidrata. Jede se sirov, upotrebljava se u industriji čokolade i za proizvodnju ulja. Komercijalno se koristi uzgaja za prehrambneu industriju, a drvo se upotrebljava u različite tehničke svrhe.
Orah (Juglans), rod listopadnoga drveća iz porodice oraha (Juglandaceae), s petnaestak vrsta, raširenih u umjerenome klimatskom području Sjeverne polutke. U južnoj Europi raširena je samo jedna vrsta, a fosilni nalazi pokazuju veću raširenost roda u geološkoj prošlosti. Listovi su neparno perasti, aromatična mirisa, zajednička peteljka okrugla je i pri dnu jako zadebljala. Pupovi su prilično krupni, smješteni naizmjenično. Cvjetovi su jednodomni, ženski u vršnim grozdovima, a muški u postranim visećim resama. Plod je velika koštunica, orah, s tvrdom i debelom vanjskom ljuskom.
Obični orah (Juglans regia) stablo je visoko 10 do 25 m, svjetlije, sivosmeđe kore i velike krošnje. Raširen je od Himalaje preko Irana i južnog Kavkaza (Transkavkazja) te Male Azije do Balkanskoga poluotoka. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji raste samoniklo. Plod u koštici sadrži masnu, hranjivu sjemenku nepravilna oblika.
U trgovinu dolaze pod različitim nazivima i plodovi uzgajanih varijeteta i odlika. Zeleno, mesnato usplođe još nedozrjelih plodova jedan je od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C (oko 1,8%). Lišće oraha sadrži trjeslovinu, eterično ulje, inozit te služi kao pučki lijek protiv kožnih bolesti, crijevnih nametnika i kao adstringens. Prešanjem sjemenki oraha dobiva se orahovo ulje, koje se rabi u slikarstvu, bojadisarstvu i kozmetici. Najveći su proizvođači i izvoznici orahovih sjemenki SAD, Francuska, Italija i Turska. – Drvo oraha (orahovina) tamnosmeđe je do crnosmeđe, većinom tamnije isprugano. Upotrebljava se u proizvodnji furnira, pokućstva, za unutrašnje uređenje, parket, kundake oružja, glazbala, tokarenu robu. Najvažnije su vrste drva: obični orah (Juglans regia), crni orah (Juglans nigra), sivi orah (Juglans cinerea), mandžurski orah (Juglans mandschurica) i japanski orah (Juglans sieboldiana).
Citiranje:
orah. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025.
Paprat, šumska ili muška (Dryopteris filix-mas (L.) Schott) je trajna zeljasta biljka iz porodice papratki (Dryopteridaceae). Podanak je ukoso položen, mesnat i dug do 30 cm. Mladi listovi uvijeni su poput puževe kućice, kasnije se odmotaju i narastu do 120 cm dužine i do 50 cm širine, nalaze se na 5-30 cm dugim, malo žljebasto udubljenim, žućkastim peteljkama koje su obrasle smeđim ljuskama. Dvostruko su perasto razdijeljeni, plojka im je 2-4 puta dulja od peteljke, na vrhu su suženi, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije i tamo se nalaze dvoredne nakupine sporangija koje otpuštaju spore kako dozrijevaju u razdoblju od lipnja do kolovoza.
Rasprostranjena je na području sjeverne polutke, u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Staništa su joj sjenovita i vlažna mjesta listopadnih i crnogoričnih ili miješanih šuma, nalazimo je od nizina do 2000 m nadmorske visine. Razmnožava se sporama.
Izvor: Muška paprat https://www.plantea.com.hr/muska-paprat
Trešnja (Prunus avium), voćka iz por. ruža (Rosaceae), potpor. Pruniodeae. Stablo visoko do 35 m; bijeli mirisni cvjetovi na dugim stapkama skupljeni su u čuperke. Plod je okruglasta koštunica.
Divlja trešnja, trešnja vrapčara ili rašeljka (Prunus mahaleb) raste samoniklo u listopadnim šumama euroazijskoga kopna. Ishodišni je oblik mnogim kulturnim sortama. One se razlikuju po vremenu dozrijevanja i uzgajaju se cijepljenjem na podloge različite bujnosti dobivene selekcijom. Uzgaja se velik broj sorata plodovi kojih imaju mekano ili čvrsto meso (hruštovke); njegova boja može biti svijetlocrvena ili tamnocrvena, a sok obojen ili bezbojan. U uzgoju se prednost daje samooplodnim sortama. Od ranijih sorti važne su naše autohtone sorte: tugarka, gomilička, stonska, okićka, a od stranih Hedelfingenska, Germesdorfska, Napoleonova, Droganova žuta itd. Nove su kvalitetne sorte Early Bigi, Early Lori, Burlat, Celeste, Grace Star, Black Star, Lapins, Carmen, Sweet Heart, Late Lory i dr.
Citiranje:
trešnja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025.
Pulmonaria officinalis
Plućnjak, ljekoviti plućnjak, lat. Pulmonaria officinalis je proljetnica specifičnih, dlakavih, istočkanih listova. Boja njegovih cvjetova ovisi o starosti pa su tako mladi cvjetovi ružičasti, a kako stare postaju sve modriji.
Zbog svojih ljekovitih svojstava koristi se u pučkoj medicini i homeopatiji, a zbog ljepote se uzgaja u vrtovima. U hrvatskoj flori postoji još nekoliko sličnih vrsta plućnjaka.
Šafrani Crocus biljni rod jednosupnica s podzemnim gomoljem, s približno 65 do 80 vrsta, a najveći broj raste u Sredozemlju i Maloj Aziji. U Hrvatskoj raste oko 7 vrsta. Najpoznatiji su proljetni šafran C. neapolitanus, C. vernus, česta biljka nizinskih i brdskih šuma i travnjaka, i bijeli šafran C. albiflorus u gorskim područjima.
Iz gomolja izbijaju uski, travama slični listovi i po jedan ili nekoliko cvjetova sa šest obojenih listića ocvijeća, koji su u donjem dijelu srasli u dugu cijev, a u gornjem su dijelu ljevkasti ili zvonasti s rubom od slobodnih režnjeva. Imaju tri prašnika i podraslu plodnicu s dugim vratom s tri njuške. Plod je mnogosjemeni tobolac. Većina vrsta cvate u proljeće, a svojim privlačnim, prizemnim cvjetovima ljubičaste i bijele boje znaju obojiti velike površine u šumama i na livadama na kojima rastu. Njihovo komercijalno sakupljanje se nadzire, ali su neke vrste strogo zaštićene.
Zbog cvjetova lijepih boja mnoge se vrste, odlike i križanci uzgajaju kao ukrasne biljke, npr. žuti šafran C. flavus, C. aureus, zlatni šafran C. chrysanthus, korzički šafran C. corsicus, etrurski šafran C. etruscus, carski šafran C. imperati, sitni šafran C. minimus i dr. Posebno je zanimljiv pravi šafran C. sativus, od čijih se mirisnih, intenzivno žutih do smeđastocrvenih, velikih perastih njuški dobiva cijenjeni začin. Već su ga stari Egipćani, Grci i Rimljani rabili kao začin i sredstvo za bojenje tekstila te kao žuti pigment za bojenje zidova.
Citiranje:
šafran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Rogoz ili botur (Typha), jedini rod por. rogoza (Typhaceae) s 12-ak vrsta močvarnih i vodenih zeljastih biljaka raširenih u tropskim, suptropskim i umjerenim područjima. Imaju stabljiku koja u različitih vrsta doseže 0,3 do 3 m, s dugim linealnim listovima poredanima u dva reda. Na vrhu stabljike razvija se velik broj sitnih, neuglednih, jednospolnih cvjetova bez ocvijeća. Cvjetovi su skupljeni u cvatove oblika duljih ili kraćih, debljih ili tanjih klipova raščlanjenih u muški, tanji dio klipa na vrhu stabljike i ženski, deblji, ispod njega. U Hrvatskoj raste pet vrsta rogoza. Uz rubove jezera, rijeka, u lokvama, jarcima, ribnjacima česti su širokolisni i uskolisni rogoz (T. latifolia i T. angustifolia), dok su mali rogoz (T. minima), Laksmannov rogoz (T. laxmannii) i Shuttleworthov rogoz (T. shuttleworthii) u nas vrlo rijetke i kritično ugrožene vrste.
Citiranje:rogoz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Taxus baccata
Tisa (Taxus), rod vazdazelenoga drveća ili grmlja iz por. tisa (Taxaceae). Razgranjeno deblo je nepravilno, kora crvenkasta, listovi (iglice) su linearni, s dvije sivozelene pruge s donje strane; cvjetovi su dvodomni, muški u glavicama, a ženski s nekoliko ljusaka. Sjemenka je jajolika, u crvenom mesnatom zvonolikom ovoju, arilusu.
Europska tisa (Taxus baccata) široko je rašireno drvo Europe, zapadne Azije i sjeverozapadne Afrike, visoko do 20 m. Krošnja je piramidalna ili posve nepravilna. Tamnozelene, mekane, plosnate iglice duge do 3 cm i široke do 2,5 mm češljasto su raspoređene, rjeđe strše na sve strane na uspravnim izbojcima. Ostaju na drvetu do 8 godina. Cvjetovi su dvodomni. Crveni ovoj sjemenke sadrži šećere i služi za priređivanje voćnih sokova i sirupa u ljekarstvu. Listovi i izdanci, poznati u ljekarništvu kao Herba Taxi, sadrže opasni, otrovni alkaloid brza djelovanja, taksin. U pučkom ljekarstvu upotrebljavaju se drvo i korijen. Tisovina je skupocjeno drvo, koje se nekad rabilo za izradbu pokućstva, tokarene i rezbarene robe, ali zbog malih količina i dimenzija njezina upotreba nema većega značenja.
Citiranje:
tisa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025.
Galanthus nivalis
Visibaba (Galanthus), rod s desetak vrsta pretežno sredozemnih i kavkaskih trajnih zeleni s podzemnom lukovicom iz por. sunovrata (Amaryllidaceae). U Hrvatskoj raste jedna vrsta toga roda, visibaba (Galanthus nivalis), česta i dobro poznata rana proljetnica, najčešće u listopadnim šumama od kopnenih krajeva do primorja. Uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Budući da se nalazi na popisu biljaka čije se komercijalno sakupljanje nadzire, potrebno je imati dopuštenje za njenu prodaju.
Citiranje:
visibaba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Vrba (Salix), rod iz por. vrba (Salicaceae), s više od 300 vrsta drveća, grmova i polugrmova. Široko je raširen u Europi, Aziji i sjevernoj Africi. U normalnim vegetacijskim uvjetima ima oblik drveća i grmlja, a u suhim područjima visokih planina i Arktika oblika je patuljastih polugrmova i zeljastih oblika (npr. Salix herbacea). Pupovi i listovi su naizmjenično poredani. Naličje lista obično je svjetlije, često bijelo ili sivkasto dlakavo, nervatura je izrazita. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, u uspravnim cvatovima, muški u žutim ili crvenim resama, a ženski u zelenkastim macama. Plod je tobolac koji se otvara s dva zaklopca. Sjeme je mnogobrojno, vrlo sitno (1,5 mm), s čuperkom dugih dlaka. Kora stabla duboko je ispucala i otpada. Vrbama pogoduju svijetla i vlažna staništa, otporne su prema niskim temperaturama i skromne u pogledu kvalitete tla. S topolom i johom pionirske su vrste jer popravljaju kvalitetu tla.
Najpoznatije su vrste bijela vrba (Salix alba), koja raste kao drvo uz obale potoka u cijeloj Europi, sjevernoj Africi i sr. Aziji, te rakita ili crvena vrba (Salix purpurea), česta uz vode i putove od nizinskih do planinskih predjela srednje i južne Europe i sr. Azije. U našim visokim planinama raste grm ili manje drvo vrba iva (Salix caprea), te uz tlo priljubljeni grmići sitnih, ovalnih listića, Salix reticulata i Salix retusa. Mnoge se vrste uzgajaju za dobivanje izbojaka za pletenje košara i drugih proizvoda (Salix viminalis, Salix americana, Salix purpurea, Salix amydalina) i kao ukrasne biljke, npr. žalosna vrba (Salix babylonica).
– Kora svih vrsta rabi se kao droga (Cortex Salicis), a sadrži salicin (glukozid salicilnog alkohola), vosak, gume, smole i treslovine (tanin).
– Drvo vrbe rabi se u proizvodnji sanduka, čamaca, papira, kutija, furnira, šibica, čačkalica i dr.
Citiranje:
vrba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. .
Vinca minor
Zimzelen, mali zimzelen, Vinca minor
Trajna biljka s niskom ili poleglom stabljikom koja se grana i razvija kao polugrm. Sjajni, tamnozeleni, kožasti, zimzeleni listovi, dugi 2-3 cm, imaju produženo jajasti, skoro lancetasti oblik. Lijepi plavoljubičasti cvjetovi s 5 latica pojavljuju se pojedinačno na dugim peteljkama u pazušcu listova od travnja do lipnja. Oblikom podsjećaju na cvijet oleandra. Nakon cvatnje razvija se plod sastavljen iz dva mjehura koji sadrže po 2-3 jajolike, tamnosmeđe, do 1 cm duge sjemenke Zimzelen raste diljem Europe pa tako i kod nas. Najčešće ga nalazimo u hrastovim i bukovim šumama, po šumskim čistinama, uz rubove šuma, po šikarama i šumarcima. Domovina mu je sjeverna Afrika i zapadna Azija, a kao ljekovita biljka donesen je u Europu u 16. stoljeću.
Izvor: Gospodarski list
DOZNAJMO VIŠE!
PROLJETNICE
Proljetnicama nazivamo prve biljke koje cvjetaju krajem zime i navješćuju dolazak toplih dana i zelenog proljeća. Njihova ljepota nas oduševljava i veseli jer se ističu ispod snijega i na još uspavanim travnjacima i šumama. Ovisno o vremenskim uvjetima dolazak proljeća nam dođe i puno prije ožujka koji nam je prvi proljetni mjesece (proljetna ravnodnevnica) pa biljke koje cvjetaju već krajem siječnja zovemo i vjesnici proljeća.
rani jaglac (Primula vulgaris Huds.)
Proljetnice obuhvaćaju međusobno različite vrste biljaka, one ne pripadaju nekom određenom rodu ili porodici, a značajka koja ih povezuje su uvjeti u kojim rastu – na samom početku vegetacijske sezone, prije drugih biljaka, kada im odgovaraju uvjeti nižih temperatura i duljina dana.
Većinom su zeljaste trajnice privlačnih boja cvjetova. Cvjetovi svojom bojom privlače kukce koji ih oprašuju, a potom za stvaranje ploda i sjemenke ostaje dovoljno vremena prije nego se druge biljke probude iz zimskog sna i svojim rastom zasjene proljetnice. Plodovi mogu biti tobolac (dvolisni procjepak, kockavica), oraščić (šumarica), mjehurica (kukurijek), bobica (đurđica). Za rasprostiranje sjemena biljke se koriste različitim metodama vjetrom ili uz pomoć kukaca kao sjemenke dvolisnog procjepka koje mirisom privlače mrave te ih oni odnose u mravinjak.
Građa lista se razlikuje ovisno o tome da li su iz skupine jednosupnica ili dvosupnica. Jednosupnice, kao što su visibaba, šafran, drijemovac, kockavica, đurđica, imaju usko, cjelovito lišće s paralelnim žilama. Dvosupnice kao što su jaglac, ljubičica, jetrenka, šumarica, kopitnjak, imaju mrežastu strukturu žila na listu, a listovi mogu biti cjeloviti (jaglac, ljubičica, kopitnjak) ili razdijeljeni (npr. jetrenka, šumarica, kukurijek).
Nadzemni dio svake zime odumire, a iz podzemnih organa (korijen, podanak, gomolj, lukovica) izraste nova biljka. U lukovicama, rizomima i gomoljima skladište “hranu” koja im omogućava rano klijanje, cvatnju i nastanak ploda u kratkom razdoblju.
Različiti pritisci, kojih smo svjedoci zadnjih desetljeća negativno utječu i na očuvanost staništa na kojima rastu proljetnice, a često i mi ljudi nekontroliranim branjem negativno utječemo na stanje proljetnica te su brojne vrste zbog svoje ugroženosti zaštićene.
Iako, zahvaljujući uočljivim atributima razlikujemo vrste jaglac od visibabe ili kockavice, ali kod nekih vrsta moguće su zamjene jer osim boje cvijeta potrebno je pogledati i oblik lista, granjanje stabljike, ali prije svega mjesto gdje se pojavljuju.
Proljetnice će šetnje prirodom učiniti zanimljivijima, a s veseljem ćemo pratiti promjene i živost koja se javlja u uspavanoj prirodi. Mirisi privlače brojne kukce među kojima su prvi leptiri i bumbari, ptice su sve življe, a iz potoka i bara javljaju se žabe. Lijeske i vrbe su se probudile, mirišu rascvjetale živice, a nježno zelenilo se nadzire u prizemnim zonama šuma – stiglo je proljeće.
Izvor: Proljetnice u Hrvatskoj ( 2011, Zavod za zaštitu okoliša i prirode)
Porodica Ranunculaceae (žabnjaci)
Rana ozimica (Eranthis hiemalis (L.) Salisb.) je gotovo ugrožena vrsta. Relativno je rijetka vrsta i tercijarni relikt. Jedna je od prvih vrsta koja procvjeta početkom godine, pa se njezini cvjetovi često žute na snježnom pokrivaču. Listove će razviti tek nakon što završi s cvatnjom, no ni oni neće dugo trajati. Može se pronaći u mješovitim hrastovo-grabovim i čistim grabovim šikarama i šumama.
Sve vrste roda šumarica (Anemone) u Hrvatskoj, osim rijetke i stoga strogo zaštićene velike šumarice (Anemone sylvestris L.), nalaze se na popisu vrsta čije se komercijalno sakupljanje nadzire.
Sve vrste ovog roda su otrovne.
šumarica (Anemone sp.)
Bijela šumarica (Anemone nemorosa L.) je česta vrsta koja u velikim populacijama prekriva šumsko tlo. Prema grčkoj legendi vjetar (anemos) u proljeće šalje bijele šumarice kao najavu njegova dolaska. Bijela šumarica, žuta šumarica (Anemone ranunculoides L.) je vrsta koja, za razliku od ostalih šumarica, ima žute cvjetove, čime sliči žabnjacima, što joj i samo znanstveno ime kaže (lat. Ranunculus – žabnjak, ranunculoides – koji izgleda kao žabnjak).
Šumska pužarka (Isopyrum thalictroides L.) je trajnica koja nastanjuje različite šume i šikare od nizinskog do brdskog pojasa, a koristi se i u hortikulturi za sjenovite „divlje“ vrtove. Šumska pužarka je strogo zaštićena vrsta!
Jetrenka (Hepatica nobilis Schreber) je proljetnica čije se komercijalno sakupljanje nadzire. Ima karakteristične, trorežnjaste listove koji oblikom podsjećaju na jetru zbog čega se vjerovalo da liječi taj organ te je i nazvana jetrenkom. Zbog svojih ljubičastomodrih cvjetova koji svojim izgledom nalikuju cvjetovima šumarice naziva se i plavom šumaricom.
Velecvjetni kukurijek (Helleborus niger L. ssp. macranthus (Freyn) Schiffner) je strogo zaštićena proljetnica koja se nalazi i u Crvenoj knjizi, zbog čega ju je zabranjeno brati. Velecvjetni kukurjek visine 20-30 cm ima tamne listove velike cvjetove bijele boje, u kojima se nakon cvatnje razvijaju veliki mjehuri. Vrhovi latica mogu biti rumene ili zelene boje. Latinski naziv niger (crni) može ukazivati na boju korijena. Postoje dvije podvrste: H. niger niger i H. niger macranthus, koji ima veće cvjetove (do 9 cm promjera). U prirodi se H. niger niger uglavnom nalazi u planinskim i brdskim područjima u Švicarskoj, južnoj Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji.
Sve vrste roda kukurijeka (Helleborus) koje nisu zaštićene, nalaze se na popisu vrsta čije se komercijalno sakupljanje nadzire. Sve su vrste ovog roda potencijalno otrovne.
Porodica Primulaceae (jaglaci)
Rani jaglac (Primula vulgaris Huds.) je, uz visibabu, jedan od najpoznatijih vjesnika proljeća. Zbog njegove rane cvatnje, cvjetovima žute boje, naziv čitavog roda dolazi od latinskog primus, što znači prvi. Česta je i široko rasprostranjena biljka, čiji se kultivari različitih boja često uzgajaju u vrtovima.
Porodica Fumariaceae (dimnjače) šupaljke (rod Corydalis)
Šuplja šupaljka (Corydalis bulbosa (L.) DC je proljetnica bijelih ili crvenoljubičastih cvjetova pomalo neobičnog izgleda. Najčešće vrste koje se susreću u proljeće, na vlažnim i sjenovitim mjestima u listopadnim šumama hrasta, graba i bukve.
Ljekoviti plućnjak (Pulmonaria officinalis L.) je proljetnica specifičnih, dlakavih, istočkanih listova. Boja njegovih cvjetova ovisi o starosti pa su tako mladi cvjetovi ružičasti, a kako stare postaju sve modriji. Zbog svojih ljekovitih svojstava koristi se u pučkoj medicini i homeopatiji, a zbog ljepote se uzgaja u vrtovima. U hrvatskoj flori postoji još nekoliko sličnih vrsta plućnjaka.
Porodica Thymelaeaceae (likovci)
Obični likovac (Daphne mezereum L.) je listopadni grm koji cvate u proljeće, prije nego što prolista. Njegovi cvjetovi su ružičasti i mirisni, a smješteni su postrance na granama.
Porodica Violaceae (ljubičice)
Mirisna ljubica (Viola odorata L.). je niska mirisna trajnica Ova ljubica osim u proljeće, kad je oprašuju pčele, cvate i u jesen, kad je samooplodna. Ljubice (rod Viola) su biljke čije se komercijalno sakupljanje nadzire, osim nekih vrsta koje su strogo zaštićene. U proljeće se najčešće sakuplja i u buketićima prodaje.
Porodica Amaryllidaceae (sunovrati)
Proljetni drijemovac (Leucojum vernum L.), u narodu poznat i kao zvončić, je proljetnica čije se komercijalno sakupljanje nadzire. Odlikuje se visećim, bijelim cvjetovima kao i visibaba ili đurđica. Osim proljetnog postoji i ljetni drijemovac, koji je veći, cvate kasnije i ima više cvjetova na cvjetnoj stapki.
Visibaba (Galanthus nivalis L.) je jedna od najpoznatijih proljetnica i simbola proljeća. Masovno se bere iako je puno ljepša u prirodi nego u buketićima. Budući da se nalazi na popisu biljaka čije se komercijalno sakupljanje nadzire, potrebno je imati dopuštenje za njenu prodaju.
Porodica Iridaceae (perunike)
Šafrani (rod Crocus) svojim privlačnim, prizemnim cvjetovima ljubičaste i bijele boje znaju obojiti velike površine u šumama i na livadama na kojima rastu. Njihovo komercijalno sakupljanje se nadzire, ali su neke vrste strogo zaštićene.
Porodica Liliaceae (ljiljani)
Đurđica (Convallaria majalis L.) nije proljetnica u pravom smislu riječi jer cvjeta tek u svibnju i lipnju. Zbog svojih zvonolikih cvjetova ugodnog mirisa uzgaja se u vrtovima, ali i bere za buketiće. I njezino se komercijalno sakupljanje nadzire.
Kockavica (Fritillaria meleagris L.) je proljetnica purpurnih cvjetova sa svjetlijim i tamnijim šarama koje tvore uzorak šahovnice, po čemu je i dobila svoj hrvatski naziv. Budući da se nalazi u Crvenoj knjizi kao osjetljiva vrsta (VU), kockavica je strogo zaštićena. Glavni je uzrok njezine ugroženosti gubitak staništa uslijed izravnog negativnog čovjekovog djelovanja (melioracija, urbanizacija, pretvaranje livada u oranice ili građevinsko zemljište).
Dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.) je proljetnica koja se zbog boje i građe cvjetova često u narodu zamjenjuje i krivo naziva zumbulom. U prirodi nastanjuje različite tipove šuma (hrastove, grabove, bukove i jelove), ali se često koristi i u hortikulturi pa postoji puno kultivara različitih boja i oblika cvjetova.
Porodica Rubiaceae (broćike)
Mirisna lazarkinja (Galium odoratum (L.) Scop.) je biljka ugodnog mirisa, kako joj i samo ime kaže. Njezini sitni bijeli cvjetovi razvijaju se na vrhu stabljike koja nosi i listove u pršljenima. Njezino se komercijalno sakupljanje nadzire.
Porodica Aristolochiaceae (vučje stope)
Šumski kopitnjak (Asarum europaeum L.) je niska, vazdazelena trajnica čije se komercijalno sakupljanje nadzire. Njeni maleni, neugledni, ljubičasto-smeđi cvjetovi obično su sakriveni između zelenih, kožastih listova bubrežastog oblika.
Porodica Berberidaceae (žutike)
Planinska biskupska kapica (Epimedium alpinum L.) je ilirski endem i tercijarni relikt hrvatske flore koji raste u šumama, obično u velikim populacijama. Ima malene, u početku zelenkaste a kasnije tamnocrvene cvjetove, i neobične listove koji se često koriste u cvjećarstvu za izradu buketa i cvjetnih aranžmana, zbog čega se njezino komercijalno sakupljanje nadzire.
Porodica Apocynaceae (zimzeleni)
Mali zimzelen (Vinca minor L.) je vrsta ljubičastih cvjetova, koja stvara guste tepihe na šumskom tlu, zbog čega se i koristi u hortikulturi. Osim kao ukrasna biljka, upotrebljava se i zbog ljekovitih svojstava. Njezino komercijalno sakupljanje se nadzire.
Porodica Oxalidaceae (cecelji)
Šumski cecelj (Oxalis acetosella L.) raste u sjenovitim šumama od nizina do pretplaninskog pojasa. Cvjetovi ove vrste imaju bijele latice prošarane ljubičastim žilicama, dok su listovi sastavljeni od tri srcaste liske pa izgledom podsjećaju na listove djeteline. I njezino se komercijalno sakupljanje nadzire.
Porodica Lamiaceae - rod Lamium (mrtve koprive)
sačinjava 40-ak zeljastih trajnica i jednogodišnjih vrsta, najčešće s četverobridnom stabljikom prekrivenom dlačicama. Mrtve koprive imaju nasuprotno raspoređene srcolike ili jajaste listove koji podsjećaju na listove prave koprive. Iako ih se pretežito smatra korovima uzgajaju se i kao ukrasno bilje zbog dekorativnih lijepo obojanih cvjetova. Vole osunčano ili blago sjenovito vlažno tlo uz šumske rubove. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova. Najčešće cvatu tamno-ljubičastim, žutim ili bijelim cvjetovima. Cvijet je prilagođen oprašivanju kukcima, cjevast je s dvije usne od kojih gornja usna štiti tučak i prašnike, a donja usna omogućava prilaz kukcima. Plod je jajasti kalavac. Mrtve koprive su dobre medonosne biljke. Evolucijski su prilagodile morfologiju svog cvijeta oprašivačima te tako osim mirisa koji pčele (oko 18 %) i druge oprašivače privlače (bumbari oko 80%), a duži nektariji sadrže veće količine nektara s većim udiom šećera.
Žuta mrtva kopriva (Lamium galeobdolon (L.) Crantz) je medonosna biljka iz roda Lamium koja raste na rubovima šuma na vlažnom tlom. To je jednogodišnja vrsta s četverobrinom stabljikom pokrivenom dlačicama i nasuprotno poredanim srcoliko-jajastim listovima. Upravo zbog listova koji slice koprivi životinje ju izbjegavaju. Cvjetovi su žute boje i rastu u pazušcima listova. Osim žute možemo vidjeeti i veliku mrtvu koprivu Lamium orvala L., grimiznu mrtvu koprivu Lamium purpureum L., pjegavu mrtvu koprivu Lamium maculatum L., bijelu mrtvu koprivu Lamium album L. i obuhvatnu mrtvu koprivu Lamium amplexicuale L.
Porodice Asteraceae (glavočike)
Maslačak Taraxacum officinale, zeljasta je trajnica s nazubljenim listovima u prizemnoj rozeti iz koje se diže šuplja stabljika s jednom žutom cvjetnom glavicom na vrhu s cvatnjom od travnja do listopada. Ima vretenasti korijen. Korijen je vretenast i u gornjem dijelu razrastao. Karakteristična i prepoznatljiva forma biljke kada nosi zrele sjemenke koje poput velike bijele lopte Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se šire pomoću vjetra. Obično se nalazi u krajevima s umjerenom i hladnom klimom. Pojavljuje se na livadama, parkovima, vrtovima, travnjacima i uz putove i živice. Uspijeva i u visokim planinama, ali ondje mu je rozeta mnogo manja. Izgled biljke se uvelike mijenja ovisno o staništu.