Kategorija zaštite: Značajni krajobraz
Godina zaštite: 1969.
Registarski broj: 234
Površina: 2734,91 ha
Ciljevi očuvanja: šumsko stanište; krajobrazna i povijesna vrijednost

Prema nastanku to je stara geološka formacija što znači da je razmjerno bogata vodom i specifičnom ponajprije šumskom vegetacijom. Petrova gora predstavlja jedinstven šumski ekosustav čija je glavna odlika velika stabilnost i trajnost. Ovaj brdski masiv je izuzetno stanište za veliki broj biljnih i životinjskih vrsta.

Pretežni dio šumske vegetacije čini pojas brdskih bukovih šuma (Lamio-orvale Fagetum), oko 75%. Drugi po važnosti je tip šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum) te zajednica hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Osim tipičnih vrsta bukve (Fagus sylvatica), hrasta kitnjaka (Quercus petraea), običnog graba (Carpinus betulus) i pitomog kestena (Castanea sattiva) kao prateće drvenaste vrste javljaju se gorski brijest (Ulmus glabra), javori (Acer pseudoplatanus i Acer platanoides), obični jasen (Fraxinus excelsior), klen (Acer campestre), divlja trešnja (Prunus avium), crna jova (Alnus glutinosa), cer (Quercus ceris) i druge.

Vrlo bogati sloj žbunja sačinjavaju vrste iz rodova Corylus, Pyrus, Crataegus, Vaccinium, Sambucus, Daphne sp. i druge.

Posebnu specifičnost prizemnom sloju daje vrlo veliki broj Ilirskih vrsta koje su endemi sjeverozapadnog Balkana velika mrtva kopriva (Lamium orvala), volujsko oko (Hacguetia epipactis), kranjski bijeli bun (Scopolia carniolica), kranjska mlječika (Euphorbia carniolica), mišje uho (Omphalodes verna), mnogolisna režuha (Cardamine polyphylla), i druge.

Optimalan sastav šumskih zajednica, obilje vode i hrane tokom cijele godine, dovoljno livadnih i pašnjačkih površina te relativan mir u šumi stvaraju idealne stanišne uvjete za veliki broj životinjskih vrsta.

Istočni i sjeveroistočni dio Petrove gore i područje Biljeg, područje šumskih cjelina hrasta kitnjaka i pitomog kestena, te bukove šume.

Nekad se ta gora nazivala Gvozd što znači šuma. U srednjem vijeku nakon velikog boja između Ugarske vojske na jednoj strani i Hrvatske vojske pod vodstvom Kralja Petra Svačića na drugoj strani na toj gori poginuo je Hrvatski Kralj Petar Svačić te je po njemu ta Hrvatska gora dobila ime Petrova gora.