Kategorija zaštite: značajni krajobraz
Godina zaštite: 2006.
Registarski broj: 461
Površina: 9.399,47 ha
Ekološka mreža: NATURA 2000 područje- Odransko polje HR2000415 te Turopolje HR1000003
Ciljevi očuvanja: kosac, štekavac, vidra; autohtone pasmine hrvatski posavac i turopoljska svinja; poplavne šume, poplavni travnjaci, stari rukavci; krajobrazne vrijednosti
Odransko polje većim dijelom pripada Sisačko-moslavačkoj županiji. Značajni krajobraz Odransko polje nalazi se na području Grada Sisak, Općine Lekenik, Općine Martinska Ves.
Rijeka Odra predstavlja okosnicu hidrološkog režima ovoga prostora. Odra pripada slivu rijeke Save, dugačka je 80 km, a površina slivnog područja 604 km2. Odransko polje predstavlja dio većeg retencijskog sustava obrane od poplava Srednje Posavlje, koji obuhvaća i prostore Lonjskog i Mokrog polja. Retencije su važne, osim u odbrani od poplava, i u procesu pročišćavanja voda iz vodotokova te su bitne u regeneraciji podzemnih voda.
Prema klasifikaciji krajobraza (Nacionalna strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti) Odransko polje pripada krajobraznoj jedinici “nizinska područja sjeverne Hrvatske” s dvjema krajobraznim cjelinama:
– agrarnog krajobraza u kojem se ističu poplavni travnjaci uz Odru i
– prostrani kompleks nizinskih hrastovih šuma.
Ruralno stanovništvo se bavi ekstenzivnim stočarstvom s posebnim naglaskom na uzgoj konja – hrvatski posavac koji na ovom području čini oko 40 % ukupnog broja. Osim konja prisutna su stada goveda i svinja.
Na ovom području je zabilježeno 300-tinjak vaskularnih biljaka, od kojih se mogu izdvojiti neke navedene u Crvenoj knjizi i zaštićene su temeljem Zakona o zaštiti prirode i drugim zakonskim propisima kockavica Fritillaria meleagris, kaćuni Orchis morio, Orchis coriophora, Orchis tridentata (osjetljive vrste), četverolisna raznorotka Marsilea quadrifolia (ugrožena vrsta) i druge.
Od faune zabilježen je veći broj vodozemaca, gmazova, sisavaca, leptira i riba. Vlažne livade Odranskog polja predstavljaju najvažnije područje gniježđenja kosca – Crex crex u Hrvatskoj i Europi, a poplavne šume hrasta lužnjaka stanište su štekavca – Haliaeetus albicilla. Odransko polje je s tog naslova međunarodno važno područje za ptice (kosca i štekavca), navedeno u EU Direktivi o pticama.
Odransko polje i Turopolje su biološko raznolik krajolik oblikovan stoljetnim tradicionalnim gospodarskim aktivnostima, međusobno prepletenih ekosustava poplavnih nizinskih šuma, pašnjaka i livada, rijeke Odre i stajaćih voda, koji podržava održivi razvoj lokalnog stanovništva.
Zaštićeno područje značajni krajobraz Odransko polje se nalazi u Sisačko-moslavačkoj i obuhvaća 2 područja ekološke mreže NATURA 2000 SCI područja HR2000415 Odransko polje površine 13.736,58 ha i SPA područja HR1000003 Turopolje površine 19.999,01 ha.
OPIS PODRUČJA
Prostorna cjelina Odranskog polja i Turopolja smještena je u Posavini – aluvijalnoj ravnici uz rijeku Savu nadmorske visine od 95 do 110 m. Ovo poplavno područje koje prima vodu s okolnih viših terena odlikuju mikroreljefni oblici koji uvjetuju nastanak različitih vlažnih staništa travnjačkih biljnih zajednica i šumskih zajednica ovisnih o režimu plavljenja, ali i nivou podzemne vode. Rijeka Sava je oblikovala glavne karakteristike nizinskog reljefa dubeći svoje korito, te podižući obale na kojima su se smjestila naselja, a potom se reljef postupno spušta prema poplavnim pašnjacima i šumama koji okružuju obale rijeke Odre.
Reljefne karakteristike područja uz Odru uvjetuju formiranje tala koja su prekomjerno vlažena, u uvjetima čestih poplava, utjecaj površinskih ili podzemnih voda, dugotrajno zadržavanje vode i nakon povlaćenja poplave. Prikaz osnovnih tipova tala na pedlološkoj karti (DZZP, 2011 – slika 4)
| Tip tla | Površina (ha) |
| Eutrično smeđe | 3,2 |
| Močvarno glejno vertično | 12688,7 |
| Aluvijalno (fluvisol) obranjeno od poplava | 4096,5 |
| Pseudoglej na zaravni | 532,9 |
| Pseudoglej-glej, djelomično hidro-meliorirani | 2395,6 |
| Vodene površine (rijeke, jezera, ribnjaci) | 328,5 |
| UKUPNO | 20045,4 |
Rijeka Odra predstavlja okosnicu hidrološkog režima ovoga prostora, a nastaje od nekoliko izvora podzemnih voda sjeverno od Velike Gorice, teče kroz Odransko polje paralelno sa Savom i kod Siska se ulijeva u Kupu. Odra pripada slivu rijeke Save, dugačka je 80 kilometara, a površina slivnoga područja je 604 km2. U Odru se ulijeva nekoliko pritoka s Vukomeričkih gorica od kojih su najveći Lomnica, Buna i Lekenik. Odransko polje predstavlja dio većeg retencijskog sustava obrane od poplava Srednje Posavlje, koji obuhvaća i prostore Lonjskog i Mokrog polja. U Odransko polje ulijevaju se vode Odre, Kupe i Save i to najviše u razdoblju od studenoga do ožujka.
Socio-ekonomske osobine područja i korištenje prostora
Područje Odranskog polja i Turopoljskog luga nalazi između većih hrvatskih gradova Zagreba, Velike Gorice i Siska, prometnice ga zaobilaze, zbog čega se naselja nalaze na rubu zaštićenog područja. U samom zaštićenom području nema stanovnika, no njemu gravitiraju obližnja naselja, njih 18 u Sisačko-moslavačkoj i 10 u Zagrebačkoj županiji s ukupno 13.918 stanovnika prema prvim rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. godine (tablica 1).
Zadnjih godina je prisutno smanjivanje broja stanovnika u manjim ruralnim naseljima uz zamjetnu promjenu starosne strukture stanovništva koja ukazuje na značajno veći udio starijih ljudi u naseljima koja gravitiraju zaštićenom području u odnosu na prosjek u Hrvatskoj.
Tradicionalno se područje Odranskog polja i Turopolja uslijed prirodnih obilježja bavilo stočarstvom s malim udjelom poljodjelstva uglavnom na rubnim, sušim dijelovima. Specifičnost stočarenja na ovim prostorima se odnosilo na dnevne migracije stoke koja se ujutro izvodila na pašu na zajedničkim pašnjacima, a navečer se vraćala u staje. Danas se koristi inačica ovog tipa stočarenja tzv. ekstenzivno stočarenje jer se stoka pušta na pašnjake tijekom ožujka i travnja, te tek u listopadu ili studenom se vodi u staje.
SLIKA KORIŠTENJE PROSTORA
Veliki dio zemljišta na području zaštićenih područja je u vlasništvu RH, šumskim zemljištem upravljaju Hrvatske šume d.o.o., a poljoprivredno zemljište je u nadležnosti državnih agencija koje reguliraju korištenje poljoprivrednog zemljišta. Hrvatske vode upravljaju prostornom cjelinom u sustavu obrane od poplave, kao i drugim djelatnostima iz svog djelokruga rada upravljanja vodama. Privatno zemljište se uglavnom odnosi na rubna područja koja se nalaze neposredno uz naselja,
Kulturna baština
Prostornu cjelinu Odranskog polja i Turopolja karakterizira velika očuvanost kulturne baštine vidljive u brojnim objektima tradicijske drvene arhitekture – stambeni objekti, gospodarski objekti i sakralni objekti u naseljima koja ga okružuju. Duboka povezanost čovjeka i njegovog zavičaja vidljiva je u kulturnom krajobrazu koji se čini prirodnim iako je rezultat stoljetnog suživota čovjeka i prirode, te živom etnografskom nasljeđu. Dio kulturne baštine su i očuvane autohtone pasmine domaćih životinja posavskog konja i turopoljske svinje kao i tradicijska pasmina posavske guske.
Pregled stanišnih tipova i vrsta
CILJNI STANIŠNI TIPOVI (Dodatak I HD)
91E0* Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae)
9160 Subatlantske i srednjoeuropske hrastove i hrastovograbove šume Carpinion betuli
3150 Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion
6510 Nizinske košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)
CILJNI STANIŠNI TIPOVI (Nacionalno važna staništa)
C2.4 (E3.4) Vlažni eutrofni i mezotrofni travnjaci (uklj. svezu Agropyro-Rumicion)
Ostali važni stanišni tipovi (slika 6) na području su još:
91F0 Poplavne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis, Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia na površini od 3709 ha
3130 Amfibijske zajednice Isoeto-Nanojuncetea
A.3.3. Zakorijenjena vodenjarska vegetacija
A.4.1. Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi
| CILJNE VRSTE (Dodatak II HD)
Znanstveni naziv Hrvatski naziv Barbastella barbastellus širokouhi mračnjak Bombina variegata žuti mukač Castor fiber dabar Cerambyx cerdo hrastova strizibuba Emys orbicularis barska kornjača Euphydryas aurinia močvarna riđa Graphoderus bilineatus dvoprugasti kozak Lucanus cervus jelenak Lutra lutra vidra Lycaena dispar kiseličin vatreni plavac Triturus carnifex veliki vodenjak
CILJNE VRSTE (Nacionalno važne vrste) Znanstveni naziv Hrvatski naziv Epitheca bimaculata proljetna narančica Fritillaria meleagris prava kockavica Galium rubioides kruta broćika Pseudolysimachion dugolisna čestoslavica longifolium
|
| CILJNE VRSTE (Dodatak I BD) |
| LEGENDA: G = gnijezdarice; P = preletnice; Z = zimovalice |
| Znanstveni naziv Hrvatski naziv Status vrste |
| Alcedo atthis vodomar G |
| Aquila pomarina orao kliktaš G |
| Ciconia ciconia roda G |
| Ciconia nigra crna roda G |
| Circus cyaneus eja strnjarica Z |
| Circus pygargus eja livadarka G |
| Crex crex kosac G |
| Dendrocopos medius crvenoglavi djetlić G |
| Dryocopus martius crna žuna G |
| Ficedula albicollis bjelovrata muharica G |
| Haliaeetus albicilla štekavac G |
| Lanius collurio rusi svračak G |
| Lanius minor sivi svračak G |
| Pernis apivorus škanjac osaš G |
| Picus canus siva žuna G |
| Strix uralensis jastrebača G |
| Sylvia nisoria pjegava grmuša G |
Na području NATURA 2000 Turopolje – Odransko polje u velikom udjelu su zastupljeni stanišni tipovi važni za zaštitu prirode – eutrofna vodna tijela, vlažni travnjaci (pašnjacima i livadama košanicama) uz rijeku Odru te nizinskim vlažnim šumama, pretežito hrasta lužnjaka. Ova staništa prekrivaju oko 10.000 ha, a gotovo u cijelosti su koncentrirana na prostoru SCI Odransko polje gdje zauzimaju oko 70% površine od ukupno 13.736,58 ha. Na širem području SPA Turopolje čija je površina 19.999 ha, izvan područja SCI Odransko polje uglavnom su zastupljeni mozaici obradivoga zemljišta te naselja uz Savu.
Na važne stanišne tipove potrebno je usmjeriti mjere očuvanja i odgovarajuće aktivnosti u sklopu upravljanja NATURA područjem. Prioritet predstavljaju stanišni tipovi koji su ciljni za područje ekološke mreže, a uključuju one iz Dodatka I Direktive o staništima (NATURA staništa) te ostala ciljna staništa važna na nacionalnoj razini, zaštićena Pravilnikom o stanišnima. Potrebno je provoditi aktivnosti koje neće umanjiti prirodne vrijednosti koje se štite – održivo gospodarenje šumama, ekstenzivno stočarenje te očuvanje hidrološkog režima.
POPIS CILJANIH VRSTA
SISAVCI
Barbastella barbastellus – širokouhi mračnjak
Osim brdskih i gorskih područja ova vrsta šišmiša naseljava i nizinska područja na kojima su prisutni veći kompleksi očuvanih šuma. Smatra se tipično šumskom vrstom koja umjesto određenog sastava drveća preferira veliku strukturalnu raznolikost kao rezultat različitih dobnih razreda. Hrani se gotovo isključivo malim noćnim leptirima te ostalim malim letećim kukcima.
Castor fiber – dabar
Euroazijski dabar je jedan od najvećih živih vrsta glodavca i najveći glodavac porijeklom iz Euroazije. Njegova težina je oko 11-30 kg, s prosjekom od 18 kg. Dabrovi u velikoj mjeri utječu na čiji su dio. Tako stvaraju močvare, koje povećavaju bioraznolikost i pružaju stanište za mnoge rijetke vrste koje su vezane na vodu, a povoljan je i njihov utjecaj na uzvodnu vegetaciju. Dabrovi grade brane koje usporavaju tok vode, povećavaju sedimentaciju i utječu na podizanje nivoa površinskih i podzemnih voda i mogu biti uzrok šteta.
Lutra lutra – vidra
Vidru nalazimo u svim vodenim sredinama gdje je visoka produktivnost ribljih populacija i gdje ima mir da može podizati mlade. Osobito je česta u nizinama. Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje. Najkvalitetnije vidrino stanište je čisti vodeni tok širi od 5 m i dug najmanje 15 do 20 km, bogat obalnom vegetacijom i po mogućnosti povezan s drugim vodenim tokovima. Premda može spavati na otvorenom, radije izabire tršćake ili udubljenja nastala ispod korijena drveća na rubu rijeke, a zna i sama iskopati rupu u riječnoj obali. Na svakom svom teritoriju, vidra treba ima više sigurnih i zaštićenih „odmorišta“ koje koristi u različite svrhe. Iako se pretežno hrani ribama, rakovima i vodozemcima, plijen joj mogu biti i sitni sisavci i ptice.
Alcedo atthis – vodomar
Vodomar je velik poput vrabca. Stalno je prisutan na području svog areala, ali migrira gdje su rijeke zimi zaleđene. Tijekom gniježđenja vodomari obitavaju uz mirne i spore vode tekućice koje su bogate sitnom ribom kojom se hrane, a čije su obale obrasle drvenastom ili zeljastom vegetacijom koje koriste kao promatračnice tijekom hranjenja. Razdoblje gniježđenja je dugo, od kraja travnja do kraja rujna, a jedan par ima nekoliko pologa godišnje. Uglavnom se hrane se različitom sitnom ribom, ali i drugim vodenim kukcima, vodozemcima, rakovima. Osjetljiv je na pogoršanje staništa na obalama vodotoka kao i na zagađenje.
Aquila pomarina – orao kliktaš
Orao kliktaš je selica koja provodi zimu u središnjoj i južnoj Africi. U Hrvatskoj se orlovi kliktaši gnijezde većinom u nizinskim šumama, u područjima koja sadrže mozaična staništa poput vlažnih livada i drugih otvorenih prostora u kakvima ove ptice love. Hrane se sitnim sisavcima, gmazovima, vodozemcima, pticama, a rjeđe i kukcima ili čak strvinama. Obično love pojedinačno, ali se za zimovanja skupljaju u jata. Gnijezda grade na drveću, obično uz rubove šuma, a ponekad naseljavaju i gnijezda drugih krupnih ptica poput škanjaca, lunja ili crnih roda. Neki parovi se nakon selidbe zajedno vraćaju na prijašnje gnijezdo.
Ciconia ciconia – roda
Rode najčešće susrećemo na poljoprivrednim područjima koja se nalaze u blizini močvarnih područja u dolinama velikih rijeka. Rode gnijezde pojedinačno ili u kolonijama. Većina mladih ptica će se za oko 4 godine, kad postanu spolno zrele, gnijezditi na području na kojem su se i izlegle, u krugu oko 25 km oko roditeljskog gnijezda. Rode se hrane različitim većim ili manjim životinjama – kukcima, žabama, punoglavcima, ribama, glodavcima, zmijama, gušterima, gujavicama, mekušcima i rakovima.
Ciconia nigra – crna roda
Ove ptice obitavaju u starim, mirnim šumama koje su bogate vlažnim staništima poput potoka, lokvi, bara, kanala i vlažnih livada. Rado se hrane i po obalama rijeka te na većim močvarnim površinama i prostranim šaranskim ribnjacima. Uglavnom se hrane ribama, vodozemcima, kukcima i njihovim ličinkama, a u manjoj mjeri i sitnim sisavcima, zmijama, gušterima, račićima i ptićima ptica pjevica. Gnijezdo od granja grade na velikom starom drveću te ga oblažu mahovinom, travom i lišćem.
Circus cyaneus – eja strnjarica
Eje strnjarice se ne gnijezde u Hrvatskoj, ali se u njoj zadržavaju zimi. Obitavaju na otvorenim močvarnim staništima kao što su vlažne livade i ekstenzivni pašnjaci, rubovi poplavnih šuma, ali i na suhim travnjacima i oranicama. Plijen love pretraživanjem terena u niskom, lelujavom letu. Najčešće se hrane na otvorenim područjima s raštrkanim grmljem. Sisavci i ptice čine glavninu njihove zimske hrane. Razdoblje gniježđenja počinje od ožujka do svibnja, a završava jesenskom selidbom i stizanjem na zimovališta od kolovoza do listopada.
Circus pygargus – eja livadarka
U Hrvatskoj se gnijezdi 60 – 80 parova. Ove su se eje prilagodile na različita druga staništa: neobrađena polja, slane močvare, zarasle pijeske, klekom obrasle vrištine, a sve se više gnijezde i po obrađenim poljima, osobito u usjevima žitarica. Obično love samotno, ali se ponekad privremeno okupljaju na područjima bogatima plijenom. Gnijezda grade na tlu, u visokoj, gustoj vegetaciji. Love sitne sisavce (uglavnom voluharice, koje su često glavni plijen) i sitne ptice (uglavnom one koje se zadržavaju na tlu: ševe, trepteljke, strnadice), također ptiće i jaja krupnijih vrsta (trčke, jarebice i sl.). Gušteri i krupni kukci lokalno su važan plijen, osobito na zimovalištima.
Crex crex – kosac
U Hrvatskoj se gnijezdi 700-1400 pjevajućih mužjaka, a na Odranskom polju 20-25. U Hrvatskoj su mu najvažnija gnjezdilišta vlažni travnjaci uz rijeku Savu, od Zagreba do Stare Gradiške, a zabilježen je i na brdskim livadama jugozapadnih obronaka Papuka, Pounja, Banovine te u Lici.
Kosci trebaju dovoljno visoku i gustu vegetaciju (najmanje 30 -40 cm visine) među kojom će se moći uspješno gnijezditi. Zato obitavaju na bujnim poplavnim i vlažnim travnjacima, ali i na sušim livadama koje zbog nekošenja zaraštaju u šikaru, ali samo na početku sukcesije vegetacije. Sezona gniježđenja traje od 15. travnja do 15. rujna, iako se većina gnijezdi od 15. svibnja do 15. kolovoza. Imaju karakterističan pjev. Svejedi su, hranu uzimaju s tla ili biljaka. Pretežito se hrane različitim beskralješnjacima (najčešće kukcima, gujavicama, puževima, stonogama, paucima), ali i mladim žabama. Od biljne hrane uzimaju zelene dijelove bilja, sjemenke i izdanke.
Dendrocopos medius – crvenoglavi djetlić
Nastanjuje listopadne šume s dovoljnom količinom starog i suhog drveća, a ponekad i stare voćnjake. Istraživanja u Hrvatskoj su pokazala da brojnost ovih djetlića raste s porastom starosti šume, a primjerice od hrastovih šuma naseljava samo one starije od 60 godina. Crvenoglavi djetlić nema snažan kljun pa je naročito vezan uz sušce i trulo drvo. Gnijezdo gradi tako da izdubi rupu promjera oko 5 cm na visini do 4,5 metara. Gnijezdi se od travnja do srpnja. Ovi djetlići hrane se visoko na drveću, skupljajući kukce i njihove ličinke, pretežno s grana i grančica, a u manjoj mjeri izvlačeći ih ispod kore. Zimi dodatno jedu razne sjemenke i voće. Mužjak rijetko bubnja, a teritorij umjesto bubnjanjem obilježava karakterističnim glasanjem (‘pijev’) već od siječnja.
Dryocopus martius – crna žuna
Ova najveća europska vrsta djetlića najčešća je u šumama bukve i jele ali također dolazi i u čistim bukovim i ostalim listopadnim šumama. Nastanjuje i manje šumske sastojine, ali ne više od 4 km udaljene od šumskoga kompleksa. Zimi se približava ljudskim naseljima. Stanarica je, ali se mladi primjerci znaju raspršiti po širem području. Gnijezdi se od travnja do srpnja, u duplji koju izdubi u visokom stablu na visini od 4-25 metara. Hrani se ličinkama i odraslim mravima te kornjašima koji žive u kori drveća. Zna se hraniti i po tlu, skakućući po trulim trupcima koje otvara udarcima velikog snažnog kljuna.
Ficedula albicollis – bjelovrata muharica
Bjelovrata muharica selica koja se vraća iz Afrike u vrijeme kad je većina drugih dupljašica započela gniježđenje i zauzela dostupne duplje. Stoga su za nju od presudne važnosti šumska područja s dostatnim brojem starih i suhih stabala u kojima može urediti gnijezdo. Istraživanja u Hrvatskoj su pokazala da brojnost ove vrste raste s porastom starosti šume, a primjerice od hrastovih šuma naseljava samo one starije od 60 godina. Osim u hrastovim i bukovim, u Hrvatskoj gnijezdi i u drugim listopadnim šumama dok izbjegava čiste sastojine četinjača. Bjelovrata muharica gradi otvoreno gnijezdo u duplji, većinom visoko iznad tla. Hrani se kukcima koje lovi u letu te se pretežno zadržava u krošnjama.
Haliaeetus albicilla – orao štekavac
Štekavci se gnijezde uz slatke i slane vode koje su im važna hranilišta, u područjima koja sadrže pogodna staništa za smještaj gnijezda. U kontinentalnom dijelu pa tako i u Hrvatskoj, nastanjuju velika močvarna područja uz nizinske rijeke i područja s velikim šaranskim ribnjacima. Gnijezda grade u krošnjama visokih, starih stabala. Jedan par obično ima nekoliko gnijezda koje koristi kroz godine. Hrane se prvenstveno ribom, zatim pticama vodaricama, sisavcima, a često i strvinom.
Bombina bombina x B. variegata – crveni/žuti mukač
Ova vrsta preferira toplije vrijeme, te su odrasle žabe aktivne temperaturnom rasponu od 10 do 30 °C. Žabe uglavnom vrijeme provode u vodi ili neposrednoj blizini. Hiberniraju u mulju ili dnu lokvi od kraja rujna ili listopada, do kasnog ožujka ili travnja. Razmnožavaju se od travnja do kolovoza, a životni ciklus usklađen im je sa razdobljima obilnih padavina. Jaja polaže uglavnom u plitke, privremene lokve na vodenu vegetaciju. Životni vijek može biti duži od 10 godina, dok spolnu zrelost dosežu u drugoj godini života.
Emys orbicularis – barska kornjača
Barska kornjača najčešće nastanjuje stajačice i sporije tekućice, iako može živjeti i u bržim vodama ako postoji dovoljno gusta vodena vegetacija. Izlazi iz vode kako bi položila jaja, spavala zimski san, a moguće je da se ponekad hrani na kopnu. Prehrana je uglavnom životinjskog podrijetla, raznolika ovisno o dostupnim izvorima hrane: vodeni beskralježnjaci, vodozemci, ribe, lešine. Može uzimati i biljnu hranu. Starije jedinke uglavnom su zaštićene od napada, no mlade kornjače mogu biti plijenom ptica grabljivica, zvijeri ( npr. lisica) i divljih svinja.
Triturus dobrogicus x T. carnifex – Dunavski/veliki vodenjak
Dugački su do 18 cm. Mužjaci su manji od ženki i tijekom sezone razmnožavanja mužjaci u vodi razviju krijestu na leđima. Odozgo su tamno obojani smeđe do crno dok je trbušna strana žuta do narančasta sa crnim pjegama i šarama. Odrasli u ožujku migriraju s kopnenog staništa u vodu radi razmnožavanja gdje većina ostaje do svibnja kada migriraju natrag na kopno. Ličinke se razvijaju u vodi od svibnja do rujna kada se preobraze i migriraju na kopno. U središnjoj Hrvatskoj vrsta tvori hibridnu zonu sa panonskim (dunavskim) velikim vodenjakom. Zbog toga što populacije u Hrvatskoj čine rubni dio areala vrste, smanjena je mogućnost imigracije, pa su tako populacije u Hrvatskoj osjetljivije na nestanak staništa.
Lycaena dispar – kiseličin vatreni plavac
Staništa leptira kiseličinog vatrenog plavca nizinske su vlažne livade i močvarni rubovi rijeka, kanala, potoka i jezera, kao i niži dijelovi gorskih dolina, gdje ih možemo vidjeti od svibnja do listopada. Rasprostranjen je od 0‐1000 m nadmorske visine. Biljke hraniteljice, ali i biljke na koju vrsta polaže jaja, su vrste iz roda kiselica Rumex spp. Prezimljuje u stadiju gusjenice u bazi listova biljke hraniteljice. Podvrsta koja dolazi kod nas, Lycaena dispar rutilus, može imati dvije pa čak i tri generacije godišnje.
Euphydryas aurinia – močvarna riđa
Staništa leptira močvarne riđe su vlažne vapnenjačke otvorene livade s biljkama hraniteljicama iz rodova: Scabiosa, Knautia, Centaurea, Lonicera, Plantago, Teucrium, te Digitalis spp. Visinska rasprostranjenost močvarne riđe je od 0 do 1950 m. Ženka odjednom polaže 80‐350 jajašaca žute boje u nakupinama s donje strane listova, iz kojih krajem srpnja izlaze gusjenice. Od pet do pedeset gusjenica hibernira u zimskim mrežama od sredine rujna do kraja travnja. Zimsku hibernacijsku mrežu gusjenice grade na bazi biljaka hraniteljica i okolne vegetacije 10 do 20 cm iznad površine tla. Od kraja travnja do početka svibnja vrsta živi u stadiju kukuljice iz koje početkom svibnja izlijeće odrasli leptir. Močvarna riđa ima jednu generaciju godišnje.
Graphoderus bilineatus* – dvoprugasti kozak
Dvoprugasti kozak je srednje veliki podvodni kukac dužine od 14 do 16 mm. Odrasli i ličinke su mesojedi, hraneći se malim beskralješnjacima. Ugrožava ga zakiseljavanje, eutrofikacija zbog intenziviranje poljoprivrede (upotreba umjetnih gnojiva) i pojačano korištenje herbicida i pesticida.
Lucanus cervus – jelenak
Tipična staništa ove vrste predstavljaju kitnjakove kontinetalne šume, degradacijski stadiji mediteranske makije i submediteranske šikare te veliko područje nizinskih lužnjakovih šuma. Uz to, vrsta se vrlo dobro prilagodila staništima pod čovjekovim utjecajem gdje nalazi podesni supstrat za razvoj ličinki. Odrasle jedinke jelenka pojavljuju se u prirodi krajem proljeća i početkom ljeta. Zagrijavanjem površinskih slojeva tla izlaze na površinu. Odrasli se jelenci hrane biljnim sokovima i smolom s oštećenog drveća. Nakon razmnožavanja ženka odlaže jaja u tlo pored panjeva ili odumirućih stabala uza sami pridanak i krupnije korijenje. Mlade ličinke hrane se sitnijim korjenčićima da bi postepeno prelazile na podzemne drvne dijelove korijena i unutrašnjosti vrata korijena. Razvoj do kukuljenja traje različito dugo, uobičajen je 5‐godišnji razvojni ciklus. Krajem tog ciklusa ličinka formira u razgrađenom i izjedenom korijenu kokon od drvnih grizotina i zemljanih čestica. Do jeseni u njemu se izlegne odrasla jedinka koja prezimi i na proljeće 6. godine izlazi na površinu. U pogledu izbora hrane ličinke jelenka mogu se okarakterizirati kao polifagni saproksiličari na listačama uz preferenciju hrastova.
Cerambyx cerdo – hrastova strizibuba
Velika hrastova cvilidreta svojom je biologijom dominantno vezana na hrast. Njene se ličinke razvijaju u drvu svih vrsta hrastova u svojem velikom području rasprostranjenosti. U Hrvatskoj je najčešće nalazimo u slijedećim vrstama hrastova: hrast lužnjak, kitnjak, medunac, cer i crnika. Osim hrastova drva može se razviti i u drugim vrstama poput: brijesta, graba, kestena, jasena i oraha. Odrasle jedinke hrastove cvilidrete pojavljuju se krajem proljeća do početka ljeta. Stadij odraslog kukca traje od dva do pet tjedana. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja u pukotine kore živih hrastovih stabala. Ličinke svoju prvu godinu razvoja provedu plitko pod korom da bi svoj životni vijek tek slijedeće godine i nadalje provodile dublje u unutrašnjosti drva. Potkraj ljeta, odnosno početkom jeseni treće ili četvrte godine razvoja ličinka izgriza hodnik prema površini drva. Vrsta obično odabire stara i propadajuća nezasjenjena stabla stara preko 100 (80) godina koja imaju promjer veći od 40 (30) cm.
OCJENA STANJA PODRUČJA
Prema dostupnim podatcima za ciljane vrste, staništa i druge zaštićene vrste stanje očuvanosti je uglavnom odlično ili dobro. Zamjećuje se lošiji status za pojedine vrste npr. Rodu, vodomara i kosca što ovisi o očuvanosti staništa na kojima se hrane ili gnijezde, a glavne postojeće i potencijalne prijetnje očuvanosti su za vrste vezane na:
- vodena i vlažna staništa naročito: odvodnjavanje; hidromeliorativni zahvati; učestala suša; smanjivanje razine podzemnih voda; zagađivanje uključujući upotrebu pesticida i herbicida te ilegalno odlaganje otpada;
- travnjake naročito: nedostatna ispaša, nedostatak kosaca i stoke za pašarenje što prouzrokuje zaraštanje i razraštanje amorfe;
- šume naročito: sječa starih stabala i uklanjanje suhih stabala.
CILJ
Javna ustanova u cilju zaštite područja provodi aktivnosti koje doprinose očuvanju biološke raznolikost i ravnoteže međusobno ovisnih ekosustava poplavnih nizinskih šuma, pašnjaka i livada, rijeke Odre i stajaćih voda, plavljenja i korištenja Odranskog polja kao prirodne retencije, održivog gospodarenja šumama i ekstenzivne poljoprivrede. Za ostvarivanje planiranih ciljeva potrebno je omogućiti održivi razvoj poticanjem pašarenja, košnje i uzgoja autohtonih i tradicijskih pasmina kao i turizma uz očuvanje kulturnog krajobraza i kulturne baštine te osiguravanje prihvatljive infrastrukture i edukacije.
Iskoristiti sve potencijale područja kao kulturnog krajobraza koji mogu pridonijeti održivom razvoju okolnih općina i šire zajednice tako da se osim ispunjavanja ciljeva za biološku raznolikost:
- očuva kulturna baština vezana za područje uz održavanje i unapređenje:
- tradicijske arhitekture (posavska kuća)
- konja hrvatski posavac, turopoljske svinja, tradicionalnog uzgoja guske
- bunara
- omogući održiva poljoprivreda uz:
- transparentno vlasništvo i pravo korištenja zemljišta uz davanje prednosti lokalnom stanovništvu na državnoj zemlji
- iskorištavanje poticajnih mjera EU (poljoprivredno okolišne mjere)
- omoguće održivo šumarstvo, lov i ribolov koje se u skladu sa propisima moraju izvoditi po usklađenim osnovama za gospodarenje;
- održava i unaprijedi višenamjenska infrastruktura uz:
- redovito održavanje sadašnjih objekata
- izgradnju odnosno obnovu
- mostova preko rijeke Odre
- ostale infrastrukture potrebne za funkcioniranje gospodarskih djelatnosti stanovništva koje tu živi
- olakša razvoj održivog turizma uz:
- informiranje i edukaciju
- promicanje kvaliteta područja
- izgradnju i opremu rekreativnih područja