Održivo korištenje prirodnih dobara kao što je tlo, voda, zrak, šuma, je očuvanje s ciljem njihova korištenja u sadašnjosti te neugrožavanja njihova korištenja u budućnosti. Počivajući na ekologiji, ekonomiji i sociologiji održivo korištenje teži ravnoteži u očuvanju održivog korištenja prirodnih dobara za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.
Koliko je zapravo bitan pojam „održivo korištenje“ potvrđuju slijedeće zakonske činjenice. Tako je 1992.godine u Rio de Janeiru, na svjetskoj Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, jedan od triju glavnih ciljeva bio održivo korištenje. U RH svoje zakonsko uporište ovaj je pojam našao u Zakonu o zaštiti prirode (NN 15/18) i Strategiji i akcijskom planu zaštite prirode RH za razdoblje od 2017. do 2025.god. (NN 72/17), u kojima se RH obvezuje na održivo korištenje komponenta bioraznolikosti uznjihovo minimalno narušavanje. Različitim vrstama dokumenata nastoje se propisati konkretne mjere koje doprinose što boljem očuvanju i skladnom korištenju prirodnih sastavnica, kao što su vode, šume i tla. Cilj provođenja propisa nije zabrana, već doprinos očuvanja i ukupnog poboljšanja njihovog stanja.
RH ima brojne primjere održivog korištenja prirodnih dobara, a odličan primjer je ekstenzivan uzgoj stoke. Sisačko-moslavačka županija sa svojim poplavnim pašnjacima u Odranskom, Sunjskom i Lonjskom polju njeguje tradiciju ekstenzivnog uzgoja stoke. Režimi plavljenja rijeka pogoduju rastu specifičnih biljnih vrsta koja formiraju travnjačka staništa velike biološke raznolikosti. Ove travnjačke površine su od iznimnog značaja za brojne vrste kukaca, ptica i sisavaca od kojih je veliki broj zaštićen. Očuvanje ovih staništa ovisi o broju stoke koja boravi na pašnjacima, te pridonosi održavanju kvalitete i spriječavanju zarastanja pašnjaka. Ovo je dobar primjer održivog korištenja jer ekstenzivno stočarenje (od travnja do listopada) izravno doprinosi očuvanju travnjačkih staništa visoke biološke raznolikosti, a ujedno je gospodarska aktivnost lokalnog stanovništva.