Međunarodni pravni propisi

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93Usvojena: PARIZ, 1972.
Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.
Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.

Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica, Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93Usvojena: RAMSAR, 1971.
Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.
Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.

Zakon o potvrđivanju Konvencije ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, Narodne novine Međunarodni ugovori 6/96Usvojena: RIO DE JANEIRO, 1992.
Stupila na snagu: 29. prosinca 1993.
Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 7. listopada 1996.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Narodne novine Međunarodni ugovori 6/00Usvojena: BERN, 1979.
Stupila na snagu: 1. lipnja 1982.
Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 1. studenog 2000.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima

, Narodne novine Međunarodni ugovori 12/02
Usvojena: FIRENCA, 2000.
Stupila na snagu (i za RH): 1. ožujka 2004.
Republika Hrvatska potpisala Konvenciju u Firenci 2000.

EU direktive – temelj mreže NATURA 2000

Direktiva o pticama i Direktiva o staništima predstavljaju srž EU zakonodavstva u zaštiti prirode. Ta dva propisa zajedno postavljaju ambiciozni visoki standard očuvanja prirode za sve države članice EU-a (trenutačno 27 država). Njihova provedba odvija se u prvom redu kroz uspostavljanje ekološke mreže NATURA 2000. Svaka zemlja članica EU pridonosi ovoj mreži izdvajanjem najvažnijih područja za svaku pojedinu vrstu i stanišni tip naveden u odgovarajućim dodacima direktiva. Nije propisan postotak teritorija kojega države trebaju uključiti u mrežu – on proizlazi na kraju postupka stručnoga vrednovanja kao rezultat prostornog preklapanja svih područja izdvojenih za svaku pojedinu vrstu i stanišni tip. Veličina proglašenih NATURA područja kreće se od jednog ha do preko 5000 km² ovisno o tome koja je vrsta ili stanište cilj očuvanja, a prosječna veličina je između 100 i 1000 ha. Sukladno Direktivi o pticama, za ptičje vrste države proglašavaju područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA). Direktiva o staništima pokriva sve ostale europske vrste i stanišne tipove za koje su države članice obvezne odrediti posebna područja očuvanja (Special Areas of Conservation – SAC), nakon što prođu provjeru i dobiju odobrenje Europske komisije. Ove dvije skupine područja zajedno čine mrežu NATURA 2000.

Direktiva o zaštiti ptica (Council Directive 79/409/EEC; 2009/147/EC)

Direktiva o pticama usvojena je 1979. godine, a njezin je cilj zaštititi sve divlje ptice i njihova najvažnija staništa diljem EU. Ona ograničava pojedine djelatnosti, poput držanja ili prodaje divljih ptica, te uvodi zakonske mehanizme za regulaciju drugih aktivnosti, poput lova, da bi se osigurala njihova održivost. Ta Direktiva također zahtjeva od svih zemalja članica EU da najvažnija područja za 194 ugrožene vrste i za sve ptice selice utvrde kao područja NATURA 2000 (SPA), posebno vodeći računa o močvarnim područjima od međunarodne važnosti. Do prosinca 2009. godine u zemljama EU proglašeno je 5.242 SPA područja ukupne površine od 574.819 km² , od čega 477.312 km² kopna (11% teritorija EU) i 619 područja koja obuhvaćaju more površine 97.507 km².

Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC)

Godine 1992. EU je usvojila Direktivu o staništima. Ona uvodi slične mjere zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama, no izuzev ptica obuhvaća dodatnih 1000 vrsta (biljaka, sisavaca, gmazova, vodozemaca, riba, određenih skupina beskralješnjaka) te više od 230 stanišnih tipova (nekih vrsta močvarnih, travnjačkih, šumskih, morskih i drugih staništa). Za 218 stanišnih tipova iz Dodatka I i za vrste iz Dodatka II Direktive (294 životinjske i 449 biljnih vrsta) države predlažu Europskoj komisiji područja pSCI (proposed Sites of Community Importance) koja nakon postupka vrednovanja i odobravanja proglašavaju područjima NATURA 2000 (SAC). Kako bi se olakšao postupak ocjenjivanja prijedloga pojedinih država i njihovog sagledavanja u širem kontekstu europske prirode, EU je podijeljena u devet biogeografskih regija koje su svaka za sebe karakteristične po vegetaciji, klimi, topografiji i geologiji. Granice regija su utvrđene tako da omogućuju praćenje trendova očuvanja vrsta i staništa u sličnim uvjetima diljem Europe ne vodeći računa o državnim granicama. Tih devet regija su: alpska, kontinentalna, mediteranska, panonska, stepska, borealna, atlantska, crnomorska i makaronezijska, od kojih se kroz Hrvatsku protežu prve četiri. Do prosinca 2009. godine zemlje EU odabrale su 22.419 pSCI područja ukupne površine od 716.992 km² , od čega 585.533 km² kopna (13,6% teritorija EU) i 1,391 područje koja obuhvaćaju more površine 131.459 km².