Lucanus cervus – jelenak
Tipična staništa ove vrste predstavljaju kitnjakove kontinetalne šume, degradacijski stadiji mediteranske makije i submediteranske šikare te veliko područje nizinskih lužnjakovih šuma. Uz to, vrsta se vrlo dobro prilagodila staništima pod čovjekovim utjecajem gdje nalazi podesni supstrat za razvoj ličinki. Odrasle jedinke jelenka pojavljuju se u prirodi krajem proljeća i početkom ljeta. Zagrijavanjem površinskih slojeva tla izlaze na površinu. Odrasli se jelenci hrane biljnim sokovima i smolom s oštećenog drveća. Nakon razmnožavanja ženka odlaže jaja u tlo pored panjeva ili odumirućih stabala uza sami pridanak i krupnije korijenje. Mlade ličinke hrane se sitnijim korjenčićima da bi postepeno prelazile na podzemne drvne dijelove korijena i unutrašnjosti vrata korijena. Razvoj do kukuljenja traje različito dugo, uobičajen je 5‐godišnji razvojni ciklus. Krajem tog ciklusa ličinka formira u razgrađenom i izjedenom korijenu kokon od drvnih grizotina i zemljanih čestica. Do jeseni u njemu se izlegne odrasla jedinka koja prezimi i na proljeće 6. godine izlazi na površinu. U pogledu izbora hrane ličinke jelenka mogu se okarakterizirati kao polifagni saproksiličari na listačama uz preferenciju hrastova.